Buka

Adem Ćejvan ikona banjalučke pozorišne scene, bio je glumac kojeg su voljele sve generacije. Kroz niz kulturnih dešavanja, te video i tonskih zapisa mnogi ljubitelji njegovog lika i djela sutra će moći da se prisjete poznatog banjalučkog dramskog umjetnika. Tim povodom o pokojnom glumcu govori njegov veliki prijatelj - novinar, književnik i publicista iz Banjaluke Slavko Podgorelec, koji ističe da je glumac bio "miljenik Thalie i poklonik Bachusa".
Adem Ćejvan ostaće zapamćen kao jedan od najpoznatijih banjalučkih glumaca. Svojim pozorišnim, televizijskim i filmskim ulogama osvajao je publiku širom bivše Jugoslavije, a Banjaluka ga pamti i kao osnivača "Susreta za glumce u maju", koji  su se održavali od 1981. do 1987. godine.

Odmah da budem jasan, ovo nije tekst koji će vam biti vodič za zaposlenje u našoj državi. Nažalost, vrlo vjerovatno će vam i ogaditi tu rabotu.

Prosječan, se tako, sam u svojim očima ne identifikuje sa bilo čim. A to je porazno. Njegov identitet je poprilično vodenasta kategorija, koja mijenja oblik u zavisnosti od okolnosti i kako to drugi hoće. On se ne doživljava, on preživljava. Animalnost je dominantna kategorija. Dakle , u sebe, na sebe i pod sebe.

Mnim nešto ovih dana, a sve u svjetlu raznoraznih rasprava na temu vjere i religioznosti, otkad je to, rođo, religija privatna stvar pojedinca?Buljuci neopjevanih budala, ali bogami i izguslanih javnih ličnosti, već više od dekade iznose nam, kako je eto religija privatna stvar pojedinca. I to govore sa takvom sigurnošću, da je to nevjerovatno. E, pa nije privatna stvar! Nije, niti je kad bila, a kako stvari stoje neće ni biti. Druga stvar je upražnjavanje pojedinih vjerskih rituala.

Najgora kriza od drugog svjetskog rata. To je ocjena sadašnje finansijske situacije u svijetu kad o njoj govore ekonomisti, političari ili novinari.
Trenutna privredna situacija u svijetu je u potpunosti prikazala krivulju pada ne samo ekonomskog razvoja već i pada morala generalno.

Ukratko, eto, više su dočekom Biljane Plavšić država Srbija i Republika Srpska svojim običnim građanima poslali poruka nego što ih ti građani o Božiću pošalju SMS-om. Kratke su to i jasne poruke, kojima Milorad Dodik i njegovi beogradski sponzori na čelu s najboljim prijateljem Borisom Tadićem poručuju svojim običnim građanima da postoje obični i običniji građani. I oni najobičniji.

Dejan Boljević imao je trideset godina, lijepu ženu, brbljivog i radoznalog sinčića, uređen stan u potkrovlju, dobro plaćen i cijenjen posao, vesele prijatelje, a onda je u to, kao u sliku na vodi, pljusnuo rat, i sve se zamutilo i iskrivilo. Trudnu ženu poslao je sa sinom rođacima u Crnu Goru. U potkrovlje je pala granata, prijatelji su otišli iz grada, posao i kompjuteri ostali u naselju koje su zauzeli Srbi.

U Sarajevu su krajem novembra, u brošuri nazvanoj Čemu učimo djecu , promovisani rezultati analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta. Nekoliko stručnih timova čitalo je udžbenike književnosti, jezika, istorije, geografije i vjeronauke, ispitujući koliko su u saglasnosti sa svim onim poveljama, ustavima i zakonima koji treba da štite jednakopravnost pojedinaca. Koliko je stanje u udžbenicima loše može se ilustrovati primjerom koji je stručni tim izdvojio kao – pozitivan!