Buka

Prosječan, se tako, sam u svojim očima ne identifikuje sa bilo čim. A to je porazno. Njegov identitet je poprilično vodenasta kategorija, koja mijenja oblik u zavisnosti od okolnosti i kako to drugi hoće. On se ne doživljava, on preživljava. Animalnost je dominantna kategorija. Dakle , u sebe, na sebe i pod sebe.

Mnim nešto ovih dana, a sve u svjetlu raznoraznih rasprava na temu vjere i religioznosti, otkad je to, rođo, religija privatna stvar pojedinca?Buljuci neopjevanih budala, ali bogami i izguslanih javnih ličnosti, već više od dekade iznose nam, kako je eto religija privatna stvar pojedinca. I to govore sa takvom sigurnošću, da je to nevjerovatno. E, pa nije privatna stvar! Nije, niti je kad bila, a kako stvari stoje neće ni biti. Druga stvar je upražnjavanje pojedinih vjerskih rituala.

Najgora kriza od drugog svjetskog rata. To je ocjena sadašnje finansijske situacije u svijetu kad o njoj govore ekonomisti, političari ili novinari.
Trenutna privredna situacija u svijetu je u potpunosti prikazala krivulju pada ne samo ekonomskog razvoja već i pada morala generalno.

1989. - kakva je to godina bila. U Poljskoj su održani prvi slobodni izbori na kojima je apsolutnu pobjedu nad Komunističkom partijom odnio Solidarnosc; demonstracije na trgu Tiananmen ugušene su u krvi; Mađari su otvorili svoju granici prema Austriji; Dalaj Lama je dobio Nobelovu nagradu za mir; „pao“ je Berlinski zid; u Bugarskoj je smijenjen Todor Živkov; Rumuni su streljali Čaušeskua i njegovu suprugu Elenu; a Havel je postao predsjednik Čehoslovačke.

Adem Ćejvan ikona banjalučke pozorišne scene, bio je glumac kojeg su voljele sve generacije. Kroz niz kulturnih dešavanja, te video i tonskih zapisa mnogi ljubitelji njegovog lika i djela sutra će moći da se prisjete poznatog banjalučkog dramskog umjetnika. Tim povodom o pokojnom glumcu govori njegov veliki prijatelj - novinar, književnik i publicista iz Banjaluke Slavko Podgorelec, koji ističe da je glumac bio "miljenik Thalie i poklonik Bachusa".
Adem Ćejvan ostaće zapamćen kao jedan od najpoznatijih banjalučkih glumaca. Svojim pozorišnim, televizijskim i filmskim ulogama osvajao je publiku širom bivše Jugoslavije, a Banjaluka ga pamti i kao osnivača "Susreta za glumce u maju", koji  su se održavali od 1981. do 1987. godine.

U Sarajevu su krajem novembra, u brošuri nazvanoj Čemu učimo djecu , promovisani rezultati analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta. Nekoliko stručnih timova čitalo je udžbenike književnosti, jezika, istorije, geografije i vjeronauke, ispitujući koliko su u saglasnosti sa svim onim poveljama, ustavima i zakonima koji treba da štite jednakopravnost pojedinaca. Koliko je stanje u udžbenicima loše može se ilustrovati primjerom koji je stručni tim izdvojio kao – pozitivan!

Zašto književnost ima povlašten položaj među drugim umjetnostima, pa za razliku od muzike, slikarstva, arhitekture, plesa, filma i drame ostaje u đačkim rasporedima časova od prvog osnovne do zadnjeg srednje škole? Zato što je čvršće od drugih umjetnosti vezana za jezik, tradiciju, religiju – ukratko, za naciju.

Auto(r)interpretacija

Naslov:
Viva SEXICO, parafraza usklika Viva Meksiko, kojim je započela borba za nezavisnost Meksika, a koji posuđuje Ejzenštajn za naslov svog nikad dovršenog filma Da živi Meksiko.