O francuskom predsjedniku Nikoli Sarkoziju i njegovom sinu Žanu krajem oktobra se na Internetu, u odnosu na bilo kojeg drugog francuskog političara, ubjedljivo najviše govorilo. Sa više od 259 hiljada sajtova (novinarskih članaka, blogova, stranica socijalnih mreža, kao što su Facebook ili Twitter) skeniranih svakih pola sata, nedavno lansirani indikator prisutnosti francuskih političkih i sindikalnih predstavnika na Internetu, došao je do rezultata da je predsjednik Sarkozy u periodu od 15. do 31. oktobra 2009. naveden u 26. 585 publikacija, a njegov sin u 14. 828.
U povodu obilježavanja dvadesete godišnjice Plišane revolucije u Čehoslovačkoj BUKA vam donosi intervju sa NJ.E, ambasadorom Češke Republike u BiH, g-dinom Tomašom Szunyogom.
U nacističkoj Njemačkoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali koncentracioni logori. U logorima su u plinskim komorama spaljivani ljudi. Iz dimnjaka je izlazio pepeo, ljudski, masan i lijepljiv. Gebelsova propagandna mašinerija ubjedila je svoj narod da je pepeo i dim čudnog mirisa dim iz pekara, gdje logoraši, pripadnici nižih ljudskih rasa, prave hljeb za njemačke vojnike na frontovima širom svijeta.
Pas laje, političar laže, novinari konstruiraju, a ja se stalno vraćam odnekud. Vratio se iz Beograda, sa književnog festivala. Nitko me nije uhitio i zatvorio, laže Želja K. da Srbija nije sigurna za Bosanske građane. Ni Lamiju nitko nije uhapsio, a ona iz Sarajeva. Ni Pirketa, a on je Bosanac.
Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja. Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što no posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.
Naizgled u drugom planu, a u stvarnosti u velikoj ekspanziji, istorijska nauka je trenutno u fazi velikog redefinisanja koje će je u novi milenijum uvesti kao potpuno novu nauku koja sa arhaičnim šablonima neće imati nikakve veze.
Skoro dvanaest godina nakon Dejtona diskurs međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini dominira javnom sferom kada je riječ o ključnim odlukama vezanim za zemlju kojoj se kao jedina šansa oporavka i dugoročne stabilnosti nudi zajednica svih Evropljana. Ta ista Evropa može se posmatrati i kao tvrđava u koju samo odabrani imaju pristup, ali i kao san o Evropi, zavodljivo obećanje boljeg sutra bez problema, siromaštva, korupcije i granica. Zajednička osobina diskurzivnog konstruisanja nove evropeizacije u gotovo svim tranzicijskim zemljama jeste paradoks postmoderne nejasnosti (Busch i Krzyzanovski, 2007), gdje je niz preduslova za ulazak u EU prilično proizvoljan, a upravo ta nova evropeizacije predstavljena je kao putovanje sa jasno definisane tačke polaska ka jedinstvenoj i jednako tako definisanoj tački dolaska (Fairclough, 2005:4).
Kada se napokon činilo da je val beskrajnog kosmpolitizma zavladao planetom, te da su zauvijek prohujale legende o sukobima civilazacija impliciranim vjerskim razlikama, - dogodilo se! Nakon 11. septembra stari koncept ponovo živi i to možda jače nego ikad. Hrišćanstvo i islam kao nepomirljivi protivnici ili samo modni hit ove terorističke sezone? Možda će pogled u prošlost ponuditi neke odgovore...
Sjećam se razgovora s grupom njemačkih studenata koji su godine posjetili Banjaluku u cilju izrade projekta o socijalnom stanju u BiH. Kad sam se na njihovo: Kolika je mjesečna novčana suma koju od države dobijaju nezaposleni? samo grohotom zasmijala, ovi su omladinci ostali potpuno zbunjeni. Izuzetno je teško objasniti im da ne samo nezaposleni nego i mnoštvo zaposlenog svijeta novac – ne dobija.