Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja. Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što no posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.
U intervjuu povodom situacije u kojoj se nalazi Vodeni Ćiro, tvorac ovog projekta Bojan Bajić analizira uzroke propasti jednog od turistički najzanimljivijih projekata u BiH.
Ian Bancroft je kolumnista britanskog Guardiana te suosnivač fonda TransConflict Serbia, organizacije koja sprovodi istraživanja i razvija projekte usmjerene ka transformaciji konflikta i post-konfliktnih situacija u zemljama Zapadnog Balkana. Prije toga je radio kao savjetnik pri Misiji OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Ovih dana je boravio u Banjaluci. Intervju sa njim urađen je prilikom njegove posjete redakciji magazina ”BUKA” u Banjaluci.
Kada je Biljana došla u njenu Banjaluku, Bijeljinu, Republiku Srpsku, postalo joj je sasvim jasno, pored onog crvića sumnje koji ju je izjedao i možda natjerao da učini i lažno priznanje, da je sve bilo razložno, smisleno i opravdano. Borba je bila pravedna, njen rezultat živ i zdrav, jači nego ikad, u jeku izgradnje, ljudi isti, čestiti, pošteni i ništa ne zamjeraju svojoj predsjednici.
Sama priprema domaćih političara za “Dejton u Butmiru” mogla je naslutiti u kakvom to "oni" žive. Dok su jedni očekivali ukidanje entitetskog glasanja, drugi su razmišljali kako da očuvaju poziciju svog entiteta. Ovi treći su se nadali trećem enitetu. Naravno i jedni i drugi i treći su spekulisali o mogućim motivacijama dvojice stranih diplomata u vezi sa zakazivanjem butmirskog sastanka. Naravno ništa se spektakularno tamo nije dogodilo. Sva su preliminarna nagađanja pala u vodu. Za razliku od očekivanja, nikome se ništa nije nametnulo.Novi krug politčkih pregovora zakazan je za desetak dana.
I zato vas to pitam. Zato što ja ovaj grad ne doživljavam, kao gruntovnu skalameriju većinskog srpskog življa, sa nešto Bošnjaka, Hrvata, te ostalih, folklora radi. Ovo je grad Banjalučana. Trebao bi biti. Barem je nekad bio.
Proteste građanâ svuda po svijetu možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije,za nešto i protiv nečega. Protesti ZA recimo mogu biti za ugrožene pse, za ugrožene manjine, za veće plate, ili veće penzije, za NATO ili za Kosovo. Protesti ili skupovi PROTIV su obično usmjereni protiv narodne vlasti ili opšte nepravde, te kao takvi mogu biti protiv povećanja plata javnim službenicima, protiv smanjenja penzija, protiv povećanja iznosa studentskih menzi, protiv nasilja, protiv nošenja krzna, većeg PDV-a i slično.
Počeo je proces protiv Radovana Karadžića. Bosna i Hercegovina će se možda kvalifikovati za učešće na svetskom fudbalskom prvenstvu u Južnoj Africi. A u svim posleratnim državama na tlu bivše Jugoslavije integracija u EU upravlja politikom. Sve to zvuči kao uspeh u smirivanju i stabilizovanju poprišta poslednjeg rata u Evropi.
Najnoviji čin drame „ S njima u NATO“ odigrao se na zajedničkom sastanku lidera četiri partije iz Republike Srpske sa članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojšom Radmanovićem sa kojeg je iznjedren, nadajmo se, konačan stav u vezi sa ulaskom BiH u NATO strukture. O članstvu u ovoj vojnoj alijansi bi trebala odlučiti Narodna Skupština RS uz mogućnost da se po ovom pitanju očituju i građani Srpske u referendumu.