Holandija- "zemlja obećana"- sinonim za slobodu (pre svega seksualnih, rasnih kao i nepostajanje zabrane za upotrebu raznolikih narkotika) nije bila dovoljna i za Paula Verhoevena, koji je nakon petnaestogodišnje uspešne rediteljske karijere u svojoj domovini odlučio da pređe preko Velike bare, u nadi, kao i mnogi pre njega (Lang, Hitchcock, Forman...) da će dostići svetsku slavu, a usput promeniti okoštali način razmišljanja velikih holivudskih producenata. U slučaju Verhoevena novac je bio manje-više sporedna kategorija.
Ambasada "Republike Shqiperise" u Beogradu jedna je od rijetkih pred kojima ne stoje u redu za vizu. Kada sam kao Srpkinja iz Bosne zatrazila turističku vizu, konzul je bio veoma susretljiv, ali nije uspio sakriti hiljadu upitnika iznad glave. Da bih pokazala kako sam zaista samo običan turista, u džepove sam trpala turističke prospekte sa konzulovog stola, mada sam vjerovala da bi mi kakav priručnik o tome kako preživjeti u jednoj od najopasnijih zemalja na svijetu više koristio.
Kada se napokon činilo da je val beskrajnog kosmpolitizma zavladao planetom, te da su zauvijek prohujale legende o sukobima civilazacija impliciranim vjerskim razlikama, - dogodilo se! Nakon 11. septembra stari koncept ponovo živi i to možda jače nego ikad. Hrišćanstvo i islam kao nepomirljivi protivnici ili samo modni hit ove terorističke sezone? Možda će pogled u prošlost ponuditi neke odgovore...
Mnim nešto ovih dana, a sve u svjetlu raznoraznih rasprava na temu vjere i religioznosti, otkad je to, rođo, religija privatna stvar pojedinca?Buljuci neopjevanih budala, ali bogami i izguslanih javnih ličnosti, već više od dekade iznose nam, kako je eto religija privatna stvar pojedinca. I to govore sa takvom sigurnošću, da je to nevjerovatno. E, pa nije privatna stvar! Nije, niti je kad bila, a kako stvari stoje neće ni biti. Druga stvar je upražnjavanje pojedinih vjerskih rituala.
Najgora kriza od drugog svjetskog rata. To je ocjena sadašnje finansijske situacije u svijetu kad o njoj govore ekonomisti, političari ili novinari. Trenutna privredna situacija u svijetu je u potpunosti prikazala krivulju pada ne samo ekonomskog razvoja već i pada morala generalno.
1989. - kakva je to godina bila. U Poljskoj su održani prvi slobodni izbori na kojima je apsolutnu pobjedu nad Komunističkom partijom odnio Solidarnosc; demonstracije na trgu Tiananmen ugušene su u krvi; Mađari su otvorili svoju granici prema Austriji; Dalaj Lama je dobio Nobelovu nagradu za mir; „pao“ je Berlinski zid; u Bugarskoj je smijenjen Todor Živkov; Rumuni su streljali Čaušeskua i njegovu suprugu Elenu; a Havel je postao predsjednik Čehoslovačke.
Adem Ćejvan ikona banjalučke pozorišne scene, bio je glumac kojeg su voljele sve generacije. Kroz niz kulturnih dešavanja, te video i tonskih zapisa mnogi ljubitelji njegovog lika i djela sutra će moći da se prisjete poznatog banjalučkog dramskog umjetnika. Tim povodom o pokojnom glumcu govori njegov veliki prijatelj - novinar, književnik i publicista iz Banjaluke Slavko Podgorelec, koji ističe da je glumac bio "miljenik Thalie i poklonik Bachusa". Adem Ćejvan ostaće zapamćen kao jedan od najpoznatijih banjalučkih glumaca. Svojim pozorišnim, televizijskim i filmskim ulogama osvajao je publiku širom bivše Jugoslavije, a Banjaluka ga pamti i kao osnivača "Susreta za glumce u maju", koji su se održavali od 1981. do 1987. godine.
Prosječan, se tako, sam u svojim očima ne identifikuje sa bilo čim. A to je porazno. Njegov identitet je poprilično vodenasta kategorija, koja mijenja oblik u zavisnosti od okolnosti i kako to drugi hoće. On se ne doživljava, on preživljava. Animalnost je dominantna kategorija. Dakle , u sebe, na sebe i pod sebe.