Iako Paul Thomas Anderson i David Fincher nisu dovoljno izgrađeni autori da bismo njihove opuse opisali kao apartnije ili najapartnije, njih dvojicu, sudeći po stvaralačkim načelima prezentovanim u prva tri ( ''Hard eight'', '96 ; 'Noći bugija'', '98; ''Magnolija'', '00 ) tj. četiri ( ''Alien 3'', '92 ; ''Sedam', '95; ''Igra'', '97; ''Klub boraca'', '99) filma, sasvim sigurno možemo dovesti pod etiketu filmskog arheologa. Ovaj, kao i, uostalom, pojmovi filmske erudacije i filmofilije, stvoreni su i definisani tek tokom, za Andersona i Finchera izuzetno značajnog, francuskog novog talasa. Značajnog ne po razrješenju problema impotencije i stagnacije poratne evro kulture, već po stvaranju sinkretičkog filmskog modela oslonjenog koliko na originalnost i inovativnost toliko i na tradiciju .
Ja već petnaest godina živim u ubjeđenju kako je u Bosni i Hercegovini mir. Tako sam se, eto, odlučio pozabaviti mirom, našavši ovu priču koja je, prvo kroz scenaristički rad pokazala koliko su sadašnji ljudski problemi u BiH složeniji od ratnih, da bi mi potraga za novcem razbila i posljednju iluziju kako smo za tih deceniju i po sagradili društvo koje makar liči na civilno i civilizirano. Istina, danas nema gospodara rata, ali ima gospodara mira. Oni nemaju generalske činove, nego ministarske titule, nemaju svoje elitne trupe, nego ucijenjene podanike i, što jeste važno, ne ubijaju ljude i ne ruše kuće, ali sve drugo što mogu uništavaju sa fascinirajućom predanošću
U opusima izvjesnih autora češće neuspješno, rjeđe uspješno simbiozu dožive suprostavljene ideje bioskopa i kino klubova, ideja podvrgnutosti priči sa mogućnošću široke (šire, najšire) medijske prezentacije i ideja anonimnog slobodnog izražavanja neograničenog bilo čim, sem režiserovim sposobnostima. S jedne strane tu su nedovoljno edukovani Evropljani koje vjekovni kulturni teret i snobovski elitistički odnos spram jenkijevskih arhetipova (mada je elitizam svakako usađen u Evropljane) koji nose nad svojim stvaralačkim personama onemogućava u potpunom razumjevanju filmskog medija, te isfrustrirani Amerikanci koji u svom suviše žučnom i nepromišljenom distanciranju od blockbusterovskih termina dolaze do patetike od koje su, u prvom redu, i bježali.
Nekakav demonski entuzijazam spopadne naše medijske urednike svaki put kada Izrael krene masakrirati muslimane. Ovo je tek početak, kočopere se naslovi, slijedi kopnena akcija, oduševljavaju se priučeni vojni stratezi, a krv poteče novinskim stranicama i televizijskim ekranima, baš kao da i nije ljudska, nego je svinjska. No, u tom oduševljenju, ipak, nema rasizma i šovinizma.
Kako je Holywood napredovao u svom probražavanju u centar filmske manufakturne proizvodnje, pojavio se i nusproizvod karakterističan upravo za prostor tog djela grada anđela. Naime, obrnuto proporcionalno navedenoj metamorfozi, počevši od stvaranja studijskog sistema, uloga reditelja u stvaranju filmskog djela se približavala beznačajnosti do onog trenutka kada je on postao jedno od imena na uvodnoj ili odjavnoj špici. (Sumanuti Monti Pajtonovci su nam podarili specifični komentar u Svetom gralu, tako što su ispod directed by ispisati gomilu raznovrsnih lama).
Gdje je nestao dobar odgoj? Vjerojatno je to pitanje koje vam prirodno dođe oko četrdesetog rođendana i iznenadi vas, niste potpuno spremni na njega kad ga prvi put čujete u glavi. Opirete mu se da ne biste zvučali kao jedan od onih mrzovoljnih konzervativnih starih ljudi koje ste davno, u mladosti, prezirali. Ali, ne mogu sebi pomoći.
Kada se zaborave fantastični box office rezultati, kada se zaborave glamurozne premijere, kada se zaborave ulizivački dodjeljene nagrade, kada se zaborave filmski kritičari, studijske marionete i njihova potkupljena mišljenja, kada se i ako se može zaboravi sve ono što ide u paket aranžmanu sa injekcijom proizvedenom u fabrici snova i ostane ono na čemu je ta fabrika i podignuta, kada dakle ostanu samo filmovi, šta će se desiti Spielbergu?
O ekonomskoj krizi razgovarali smo s poznatim slovenskim ekonomistom, bivšim slovenskim ministrom gospodarstva, potpredsjednikom u prvoj slovenskoj vladi i rektorom ljubljanskog sveučilišta prof. dr. Jožom Mencingerom.
Dobre vijesti stižu iz NATO-a, gdje je potvrđena informacija kako Europska unija u okviru svojih obrambenih snaga namjerava formirati deset regionalnih taktičkih grupa, takozvanih battle groups.