Nekakav demonski entuzijazam spopadne naše medijske urednike svaki put kada Izrael krene masakrirati muslimane. Ovo je tek početak, kočopere se naslovi, slijedi kopnena akcija, oduševljavaju se priučeni vojni stratezi, a krv poteče novinskim stranicama i televizijskim ekranima, baš kao da i nije ljudska, nego je svinjska. No, u tom oduševljenju, ipak, nema rasizma i šovinizma.
Mostarska panika, civilizacije, četvrti jahač apokalipse, krađa bicikla, ruski radio, Abu Hamza, metak u stomak, zakonski jezik i jezički zakon, rudarski brezobrazluk, eksplozivna banjalučka mladost, tjelesna ekstenzija, kolofaust, budžet, Finci, nužad i potreba mala i velika, gipsani udar, suživot, crkvena škrabica, NN, šepavi Adelmo, strani metalno tijelo, Sergej Sergejević i novo auto, ciganluka na sve strane...
Tačno u podne,24.decembra, predsjednik Trgovačkog suda Branka Pleskalt je objavila rješenje o pokretanju stečaja u "Pevecu". Ona je imenovana za stečajnog suca, a dužnost stečajnog upravnika je povjerena Darku Šketu. Sazvano je prvo ročište za 9.mart 2010. godine do kada će se i saznati više o visini potraživanja i broju povjerilaca.
Javno preduzeće "Srbijagas" kupilo je za 1.100.000 eura akcije "Kosig Dunav osiguranja" iz Banjaluke i time postalo vlasnik oko 14 odsto akcija ove firme, kćerke beogradskog "Dunav osiguranja". Kako piše beogradski nedjeljnik NIN, u "Srbijagasu" nisu željeli da odgovore na pitanja da li je i zašto "Srbijagas" kupio banjalučki "Kosig Dunav osiguranje" i da li je za ovu transakciju postojala neophodna saglasnost Upravnog odbora "Srbijagasa" i Vlade Srbije.
Inostrane investicije u BiH za 11 mjeseci ove godine iznosile su 415 miliona evra, što je za 30 odsto manje u odnosu na isti period 2008. godine, podaci su Agencije za promociju stranih investicija u BiH (FIPA).
Sa nasilnim raspadom SFR Jugoslavije, početkom poslednje decenije prošlog veka, raspao se i "jugoslovenski" film. To naravno ne znači da se filmska umetnost izgubila sa ovih prostora (festivali poput ovog nesumnjivo dokazuju upravo suprotno) ali je opstanak pa i identitet te umetnosti bio ozbiljno doveden u pitanje. Stoga se sa može tvrditi da je ono čime su se filmski stvaraoci (mada, svakako, ne samo oni) tokom proteklih desetak godina bavili bilo novo otkrivanje samih sebe u novonastalim okolnostima, u jednoj neprivlačnoj stvarnosti u kojoj smo našli bez da smo je ikada želeli.
Ubijanju se uvijek nađe povod. Ako vam netko da uniformu, ne treba ni povod, uniforma vas oslobađa od odgovornosti. Hm, bar tako kažu. A to, naravno, nije istina. Poturit će vas sucima, sebe ne, ako ikako mogu. Poznato zvuči, zar ne? Zato bih ja, ako se ne ljutite, radije ubijao sam, iz mraka, nekoga tko mi je nešto baš gadno i neoprostivo učinio. I snosio sam odgovornost za to, naravno. Odrastao sam čovjek.
Kada je u pitanju rat u bivšoj Jugoslaviji postavlja se pitanje kolika je odgovornost novinara i da li se one može dovesti na isti nivo kao i kod onih ljudi koji su direktno učestvovali u zločinima?