Svaki odlazak iz Barcelone završavate mišlju da bi ju bilo dobro ponovo posjetiti.Postoji legenda koja kaže da ćeš se, ako popiješ vodu sa gradske česme na početku La Ramble, sigurno vratiti. Ja sam je popio prvi put kada sam posjetio ovaj grad i od tada sam bio u Barceloni više puta.
Težak je i zajeban život bio osamdesetih godina u okrutnom gradu Splitu ako si živio u predgrađu, imao dva metra, sto pedeset kilograma, gustu bradu, tetovirane ruke, autoprijevoznički obrt i ime - Labud. Teže je bilo možda jedino mračnih devedesetih ako si se prezivao Jovanović.
Facebook? Ma kakav Facebook, Facebook je postao smaranje, otkako su se na njega nakačili mame, tate, njihovi prijatelji, bake, djedovi, strine, tetke… Špijuniraju vas, ostavljaju svakavo smeće od komentara na vaš zid, tagiraju vas na fotkama na kojima je Duško Dugouško i kompanija, ili još gore, postavljaju fotke na kojima ste gologuzi negdje početkom 80-ih godina na Jadranskom moru.
«Staricu polili benzinom i zapalili», «Maloljetnik ubio dječaka u tramvaju»; «Mladi lopovi pokrali starce»; «L.A. (16) četiri puta nožem izbo tridesetpetogodišnjaka», «Dž.N. (15) napao nožem drugog maloljetnika», «Majka sumnja u prostituciju kćerke»; «Učenica u paklu kriminala i droge», «Nazif Ž. dovodio učenike u podrum i bludničio nad njima»...
Srđanu Aleksiću, mladiću koji je 1993. godine izgubio život braneći od srpskih vojnika svog druga Bošnjaka u Trebinju, u Sarajevu je posthumno dodjeljena nagrada „Duško Kondor“ za građansku hrabrost. Priznanje je u utorak, 23. februara primio njegov otac Rade Aleksić
"Hawaii, daleka nedostižna ostrva nasred Pacifika, gdje ljudi žive i dalje pod trščanim nadstrešnicama primitivnim načinom života, opasani suknjama od trave i po cijeli dan plešu plemenska kola, ukratko bajkovito bjekstvo od realnosti" - bile su samo neke od asocijacija u glavi jedne "plavuše".