Ako nam je društvo i dalje duboko patrijarhalno – a jest, ako je duboko nepravedno prema ženama u praktički svakom smislu – a također jest, kako to da one kojih se to direktno tiče, preko čijih se pleća i plaća sve prelama i slama, ne pokazuju nikakav tračak pobune? Kako to da "revolucionarna avangarda", to jest feminizam i feministkinje, nisu u stanju mobilizirati čak više niti same sebe?
Preme pisanju „Blica“ tekst famozne Rezolucije o Srebrenici dobio je svoj konačan „izgled“ i biće uskoro predstavljen poslaničkim grupama u Skupštini Srbije. U tekstu je citirana presuda Međunarodnog suda pravde, a ostatak teksta oštro osuđuje zločin nad Bošnjacima te obećanje da će se pred Sudom u Haagu naći bjegunac Ratko Mladić.
Kada bi se sudilo po uslovima potrebnim za dobijanje državljanstva BiH, neupućen bi pomislio da u njoj čuči rudnik zlata. Ne ulazeći u razloge, koji se mogu tražiti i u ratnom „imigrantskom“ nasljeđu, može se navesti primjer dobijanja bh. državljanstva naturalizacijom, koje podrazumijeva između ostalog i uslove: da osoba ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina prije podnošenja zahtjeva i da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda Bosne i Hercegovine. (Poređenja radi, u Srbiji drugi uslov od navedenih ne postoji, dok je prvi sveden na 3 godine.)
Nije poznato da li ikome u hrvatskoj i srbijanskoj politici to pada na pamet, ali postoji samo jedan način da se dvije strane iščupaju iz blata svađa i međusobnih optužbi u koje su zaglibile u posljednje vrijeme. To je da se javno obavežu da neće jedna drugoj razvlačiti utrobu na otvorenim pitanjima iz bliže i dalje prošlosti, štoviše da će do daljnjega proglasiti moratorij na svako otvaranje te teme.
Domaća je jednako obrazovana, inteligentna i oslobođena bilo kakvog primitivizma iako mnogo mudrija, jer se poput kameleonoma uklapa u bilo kakvu pa tako i primitivnu sredinu.
Pokret muškog otpora je nezaustavljivo krenuo. Da muškarci podižu glavu diljem naše domovine, uvjerilo me je pismo redovitog čitatelja ove poučne kolumne, Korčulanina Ivana M., zvanog Šmajser, u kojem me izvještava da je u našem popularnom turističkom odredištu nedavno osvanuo znakoviti grafit: «Pravi muškarac nije onaj koji se ujutro brije, već onaj koji u to vrijeme čisti dlake iz zuba.» Šmajser me zamolio da napišem još jedan tekst o pravom muškarcu, svjestan da se radi o vrsti u izumiranju, koja stoga zaslužuje da je se detaljno opiše.
Razočarana do srži, u svrhu opuštanja živaca otvaram časopis u kome se radoznalo građanstvo obaveštava kako se popularna pevačica Svetlana Ražnjatović provela za dan zaljubljenih u svojoj vili na Kipru u društvu mladog ljubavnika. Kaže da su se jako lepo proveli i da je mali fasciniran njenim dekoraterskim ukusom. Onaj kome pada na pamet da razmišlja od kojih para je pevačica podigla vilu i koliko u Srbiji može da traje istraga o krađi milona evra, neće nikad moći da kupi ni poštene cipele, a kamoli slobodu