Buka

Tužibaba Ceca

Anđa i Bred nemaju ama baš nikakav razlog da posećuju izbegličke kampove po Bosni, gde nema mnogo onih koji bi rekli: „Vauuu, kakav frajer! Plave okice, trbušnjaci, prelep je!“ A oni drugi ih odvraćali od avanture sa lepuškastim seoskim đilkošem: „Ajde, bre, šta se pališ, pa nije Bred Pit!“ Tamo, u toj Bosni, Anđu i Breda niko i ne poznaje („Nismo znali ko je ta glumica, ali lepa je ko slika, a i onaj njen čoek je mnogo dobar“).

Rezolucija koja košta

Uskrs koji je ove godine pomirio julijanski i gregorijanski kalendar bacio je u nezasluženi zasenak silesiju događaja iz odista strasne sedmice.

Kad je mladost samo mlada

Ovde se čovek kreće među pijanom gomilom u kojoj je malo ko spreman da prizna sledeće: Stidim se svog znanja!

Kloska je bačena

Hoće li se Srebrenica pamtiti duže ako se Šumarice zaborave brže? Zašto je škola Živka Jošila preimenovana u školu Mehmedalije Maka Dizdara? Nenad Veličković škljoca i zvoca o komunalnom krštenju i pokrštavanju.

Ex-Yu – Između traume i nostalgije

Kako je oko 30 intelektualaca s prostora nekadašnje SFRJ, iz Amerike i Evrope, tokom dvodnevne rasprave na tribini Univerziteta Kolumbija u Njujorku videlo postjugoslovenski kulturni prostor

- OGLAS -

Ja sam Romkinja

Regionalna kampanja " Ja sam Romkinja" biće sutra predstavljena u Kući ljudskih prava u Sarajevu.

Tihić- U Beograd dolazim na Tadićev poziv

Na dan kada je Skupština Srbije usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, predsednik Boris Tadić mi je telefonirao i pozvao me da dođem u posetu Beogradu. Prihvatio sam poziv i najverovatnije ću u maju realizovati tu ideju - najavljuje u razgovoru za Danas Sulejman Tihić, predsednik Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i lider Stranke demokratske akcije, najuticajnije bošnjačke stranke u BiH.

Srpska hobotnica

Sablja« nije bila dovoljna, »Skalpel« je zarđao pre nego što je počeo da radi, a »Balkanski ratnik« je samo pokazao da su u istoriju otišli samo mrtvi, a i oni ostavljajući nam sve duhove prošlosti

Kajanje je premalo za oprost

Srpski parlament je mlakom deklaracijom o osudi zločina u Srebrenici učinio korak ka pokajanju, no žrtve srebreničkog pakla još uvijek iščekuju uhićenje Ratka Mladića
Kada je bivši njemački kancelar Willy Brandt godine 1970. kleknuo ispred spomenika ustanku u varšavskom getu, učinio je to bez riječi. Klečao je tako u tišini, klanjajući se ne samo 13 tisuća Židova poginulih i pobijenih na tom mjestu, već milijunima žrtava za čiju je smrt njegova domovina Njemačka bila odgovorna. Ova njegova gesta ostala je upamćena kao najrječitiji simbol pokajanja, jača od bilo kakvih riječi ili deklaracija. Ali za takav čin trebalo je biti ne samo političar, nego i čovjek od formata. Za to je trebalo imati ljudskosti i mudrosti.

NAJNOVIJE