Po uzoru na novinare specijalizovanih auto-portala, koje, lično, i ponajviše cijenim, kako u Oboru, tako i, što bi rekli, mnogo šire, zbog njihove profesionalnosti, zalaganja i odsustva diletantizma u obradi tema, pokušaću da napravim uporedni test sa istim uzusima i standardima u oblasti pop-kulture.
"Ubi nas prejaka reč", stajat će jednog dana plural čuvenog Miljkovićevog stiha na velikoj ploči u Memorijalnom centru Potočari, spomeniku nad masovnom grobnicom osam hiljada ubijenih Srebreničana oko kojega će se vrzmati školska djeca iz Banjaluke ili Zvornika, sa učiteljicama srpskog koje će im strogim glasom govoriti o finoj razlici između strašne, rogobatne tuđice "genocid" i tople, domaće riječi "zločin".
Guje i akrepi, Drina u opasnosti, Vehabije, veseli pa tužni Valentin, lopov za dvije marke, loša djeca, Mesićev pakleni plan, hrvatski Albanac, zatvorske ptice, Dizdarevići, troglava prava, Romi i pogromi, Majka država, istegnuti novinar, zatvorski polupansion i štokakvijeh čudesa raznijeh.
- Ta Brankica ima leđa. U ovim našim krajevima, a i drugde, ne možeš to da radiš bez leđa. Ja bih sad trebao biti naivan i verovati kako ona nema leđa. Ma, daj. Nervozno je mutio ionako umućenu kafu, a meni se prevrtala soba išarana rekvizitima koji treba da me ubede da kafić u kojem sedimo nije obična soba gluposti, neiskrenosti, mlitavog građanstva koje je zapravo malograđanstvo, ali lukavi građani opet prave skupocene stolove, saksije, lustere i oblače smrdljivu kafe sobu u taj luksuz i ekstravaganciju, tvrdeći da to više nije sirotinjska malograđanština sa vazama iz kineske prodavnice već ukusno namešteni ugostiteljski objekti. Nisam osetio nikakvo ugostiteljstvo. On je nastavljao:
Projekcijom kineskog igranog filma „Razdvojeni zajedno“, režisera Wang Quan'ana danas će biti otvoren jubilarni, 60. filmski festival u Berlinu, popularno nazvan Berlinale. Do 21. februara, kada se tradicionalnim danom za publiku zatvara Festival, u desetak sekcija biće prikazano više od 400 filmova. Za glavnu nagradu Zlatnog medvjeda, takmiči se 20 filmova.
Sjećate li se Pave Dadića? Za većinu onih koji čitaju ovaj tekst, odgovor je, pretpostavljam, negativan. Strastveni čitaoci novina, fudbalski fanatici i oni kojima je bliska poetika "Dorinog dnevnika" Đermana Senjanovića, sjetit će se, međutim, ovog nekadašnjeg nogometaša zeničkog Čelika koji je onomad dogurao i do bh. fudbalske reprezentacije. Igrao je Pavo Dadić na utakmici BiH - Hrvatska, a urbana legenda kaže da je u tim uvršten na insistiranje Alije Izetbegovića, e da bi Tuđman vidio da u bh. reprezenataciji ima i Hrvata. Dokazivanje multietničnosti preko fudbalske reprezentacije je, naravno, potpuno pogrešno.
U Hrvatskoj su snažnije socijalne i političke predrasude nego li predrasude po nacionalnoj pripadnosti - pokazuje najnovije istraživanje koje je naručio Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Ured pučkog pravobranitelja i Centar za mirovne studije.
Segregacija u školama u BiH, dvije škole pod jednim krovom, tri različite istorije, osam različitih univerziteta, mito i korupcija na visokoškolskim ustanovama - sve su to činjenice koje potkrijepljuju tezu da obrazovanje ne gradi nego ruši Bosnu i Hercegovinu.
Vlasti u BiH rade loše - smatra 60 posto građana. Najmanje povjerenja imaju u političke partije i političare. A čak dvije trećine ispitanih Bosanca i Hercegovaca kaže da ih svakodnevno pogađaju kriminal i korupcija. Ovo su samo neki pokazatelji istraživanja koje je uradila regionalna organizacija Galup Balkan Monitor.