Ako je vjerovati Maji Jagi, koja je u novembru 2008. razgovarala sa Saramagom za Gardijan, njegova supruga Pilar Del Rio i on su se prethodne (2007), nakon skoro pune dvije decenije otkad su u Lisabonu sklopili brak, ponovo vjenčali, i to u gradu Kastril u Andaluziji, Pilarinom rodnom mjestu. Nije to bila replika priče o Ričardu Bartonu i Elizabet Tejlor, niti ono što u holivuskim filmovima zovu “obnova zavjeta”, nego rezultat birokratske zavrzlame; iz nekog razloga, brak sklopljen 1988. u Lisabonu nije, izgleda, bio ispravno registrovan.
Vlada Republike Srpske iznova će obradovati medije u Republici Srpskoj. Finansijska injekcija stiže tri mjeseca prije zakazanih opštih izbora u BiH. Prema najnovijoj odluci Vlade RS, medijima koji se odluče aplicirati na javni poziv, odnosno onima koje Vlada potom izabere, pripašće dio petomilionskog kolača iz budžeta Vlade.
U jednom filmskom klasiku inspirisanom događajem, tačnije – jednom životinjom, govorilo se o koječemu. Najmanje o zlosretnoj životinji. U snijegu, na visinama do tada nedostižnim; neko s viškom vremena, dobro uhranjen, solidno obučen i obuven, u ledu je našao smrznutog leoparda. Onda je, ponesen metaforom otuđenosti i nepripadanja, nastao zapis o bijelcima u crnoj Africi. Onda i film.
U utorak, 22. juna, koji se u Hrvatskoj po novome računa kao Dan antifašističke borbe, gledao sam na History Channelu dokumentarni film o glasovitom Božićnom primirju 1914, događaju bez presedana u cjelokupnoj povijesti ratovanja, kada su kraj flandrijskog gradića Ypresa britanski i njemački vojnici na prvi ratni Badnjak spontano izašli iz rovova i proglasili primirje, ukrasili drvca, zajedno zapjevali, izmijenili cigarete, vijesti, iskustva i životne priče, pa na kraju odigrali danas već historijsku nogometnu utakmicu.
'Sve što trebate za film su pištolj i djevojka', rekao je Godard, a njegove riječi najbolje opisuju pristup filmu generacije filmaša francuskog novog vala, jednog od najvažnijih i najutjecajnijih pokreta u filmskoj povijesti
Crvena nit europskih mjera štednje je smanjivanje socijalne države. Europske vlade štede prije svega na plećima srednjeg sloja, što je iznimno riskantno jer za ekonomiju, kao i za kuću, vrijedi da ne može stajati ako ima samo krov i podrum. Nije čudno da su naletjele na oštar otpor sindikata koji prosvjedima upozoravaju da breme krize i lošeg poslovanja vlada nije moguće prebaciti na ramena radnika. Drastičnim mjerama štednje ne protive se samo sindikati, već i neki ugledni ekonomisti. Liberalni ekonomisti Paul Krugman i Joseph Stiglitz, američki akademici i dobitnici Nobelove nagrade, upozoravaju da će se pretjeranim mjerama štednje ugušiti ionako slab gospodarski rast, a razvijeni svijet osuditi na deflaciju
Šokantne vesti o poslednjim procenama potencijalnog mineralnog bogatstva Avganistana, koje je već bilo delimično poznato, ali je sada potvrđeno sa dva sistematska pregleda iz vazduha 2006. i 2007, već se prećutkuju kao mogući izvori novih problema u toj zemlji. Ogromne zalihe gvožđa, bakra, zlata i litijuma (ključnog sastojka za proizvodnju baterija u laptopovima) ne samo da mogu podstaći talibane i njihove saveznike da ponovo pokušaju da preuzmu državu i tako se obogate, već bi mogle i da motivišu druge neprijatelje te zemlje: vođe paravojnih formacija, parazitske oligarhe i one njene susede koji nisu toliko probirljivi kada se radi o budućoj avganistanskoj vladi. Ne tako davno, pod pritiskom Amerike smenjen je avganistanski ministar rudarstva, jer je navodno primio mito od 30 miliona dolara, kako bi obezbedio ogroman ugovor o eksploataciji bakra Kini, zemlji čiji je resurni imperijalizam već sramotno očigledan svuda, od Severne Koreje do Darfura.