1. Treba biti državotvoran. Ako ko šta kaže protiv države, reći mu da je fašista, desničar, nacionalista (zavisno od konteksta), antidemokrata, sluga stranih sila (od obližnjih - pa preko evropskih i američkih), reći mu da je agent KOS-a i slično.
Pisci (a Veličkovića drže za takvog) na to pristaju: putovanja plaćaju putopisima. Putuješ, recimo, sedam dana po Makedoniji, i onda o tome napišeš sedam stranica. Ništa lakše. Pustiš da prođe neko vrijeme, da zaboraviš drečavo i nebitno, zažmiriš, pred tobom su vinogradi, manastiri, freske, jezera, sunce, plavetnilo, čuješ cvrčke, i čuješ talase, i udaranje kamena o kamen, dva kamena u rukama starog čovjeka, dva kamena sa Golog otoka, u rukama koje su prije pola vijeka na tom mjestu pravile stazu od komande do «Žice».
Mnogi pišu knjige. Žele, valjda, ostaviti nešto iza sebe i, onda kad ih više ne bude, živjeti u njima. Nisu im dovoljna sjećanja njihovih prijatelja i onih koji su im govorili "ti".
Retro-segmenti koji su kroz film vrlo efikasno i umjesno provedeni, odnosno podvrgnuti specifičnoj analizi, predstavljaju naročitu vrijednost i otvaraju nove mogućnosti prevashodno u kontekstu pobijanja neistina koje su posljednih godina razvijale pod patronatom rastućih nacionalizama na prostoru Balkana. Priča o elementima zajedničke prošlosti ipak je jedna od osnovnih smjernica za implementiranje odlučujućeg utiska na planu zbližavanja ljudi koji su se donedavno međusobno besmisleno uništavali.
Da li je uopšte uputno porediti naizgled tako oprečne stvari kao što su dva nacionalizma koja su u prošlosti najčešće bila na dijametralno suprotnim stranama? Jeste, i to najviše zbog ovog naizgled. Komparacija je pogotovo korisna u kontekstu sušte edukacije. Naime, srpski nacionalizam je često bio učenik njemačkog, a sankcije s kojima su se i jedan i drugi suočavali ponekad su dostizale bolan nivo sličnosti, doduše isto tako i neopravdano etiketiranje koje je slijedilo nakon toga.
Radost. Posebno potpuna, nesputana radost, prilično je rijetka pojava na ovim prostorima. Nije ni čudo. Mediji nas svakodnevno rešetaju izvještajima o raznim katastrofama, od ovih naših sitnošićarsko/političkih do globalnih nepogoda. Ali o tome nećemo ovom prilikom.