Razlog zašto ga na početku zatičemo u njegovoj kuhinji u 6.00 ujutru, sa olovkom u jednoj i daljinskim upravljačem za TV u drugoj ruci je sljedeći: već petnaest dana pokušava započeti esej o dejtonskom sporazumu, iako bi radije završavao roman o njegovoj mladosti u Jugoslaviji.
Desetine, i još dvije, mrtvih. Američki nobelovac osuđuje, svijet se zgraža. Jer, on je pozvan da sudi, zna se da je za mir. Pobogu, za to je dobio i Nobelovu nagradu. A u Moskvi se, mislim, već priprema lov na Čečene. Sudi im televizija, radio, Internet, svi. Nobelovac je osudio, Putin i Medvedev također. Malo će ko pozvati na mir i razum, svi bi oko za oko – dok sljepilo ne obuzme sve i mrtvi se počnu brojati desetinama hiljada. Čečenske bradonje će licitirali brojem nedužnih a zatvorenih, uzvikivati njihova imena i rafalati zrakom, uzvikivati da je Bog jedan.
Nekadašnji "idol" ili "Vlada-čokolada", kako su Vladu Divljana mnogi zvali osamdesetih godina, održaće sa svojom "Nevladinom organizacijom" koncert u Domu sindikata i to 8. marta. Povodom koncerta razgovarli smo sa Vladom u "Klubu svetskih putnika", a naš sagovornik je kao i uvek bio raspoložen iako je, kako reče, prethodne noći spavao jedva dva sata.
Koplja se lome oko visokog obrazovanja u Banjaluci, Šipovu i ostalim viševjekovnim centrima pisane riječi u zapadnog Srblja. A štoo? Mislim, šta tu ima tako interesantno da bilo ko debatuje o ovom pitanju od kojeg Kembridž i Jejl drhte?
Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos međunarodne zajednice prema krizi u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Florian Bieber, profesor na Univerzitetu Kent u Velikoj Britaniji, i Srećko Latal, analitičar Međunarodne krizne grupe u Bosni Hercegovini.
Reakcije u Srbiji na opatijski izlet bile su povoljne - nije bilo Kosova čak ni u naznaci; to je većini bilo dovoljno. Ivo Josipović u Beogradu uživa poštovanje zasluženo odmjerenošću, razboritošću i blagim, nesvadljivim karakterom. Odjednom ni donedavno sasvim dovoljna okolnost da je Hrvat više ne vrijedi kao argument
Kako reče uvaženi Igor Mandić, stupidno je govoriti o kategoriji ,,vječnosti“ i npr. hrvatskoj državi u istoj rečenici. Ne može Hrvatska biti vječna, nije logično, nije pametno reći tako li šta.