Blasfemični naslov ovoga teksta, to je ono što vidi Milorad Dodik kada u crnoj limuzini prolazi kraj table na kojoj piše “Memorijalni centar…”. Slova su ukočeno crna, bez serifa i kitnjastih ukrasa, elegantno nanizana na žutoj podlozi, ali Dodik se služi maštovitom individualnom optikom: njegove oči registriraju ružičasti neon, drečeću parolu koja iluminira okoliš, uvija se i mami osamljene duše, sa zavodljivom zvjezdicom uz slovo P. Možda su sa strane još i usne s neonskim jezikom, senzualno izvijenim prema gore, takvim da sugerira nešto taktilno i vlažno, nešto poput razuzdanog političkog govora.
N.K. je žena u poodmaklim godinama i vrlo je prijatnog izgleda. Hod joj je obazriv i spor, u koraku je sa svojim kućnim ljubimcem kojeg redovno šetka. Bore na njenom licu razoružava osmeh ispod blagih plavih očiju. Uvek započnete razgovor sa njom, a to nije tek obična kurtoazija već smisleni mali razgovor o lepoti ruža koje ona sadi ulepšavajući celi vaš kraj.
Ko je čitao ozbiljne evropske knjige – one na kojima stoji evropska kultura i civilizacija – neće se čuditi pomalo patetičnom naslovu ovoga zapisa. Jednu od tih knjiga napisao je blaženi Augustin i ona se zove Cofessionum libri XIII. U tok knjizi (VIII-8) mogu se pročitati reči koje je ovaj veliki Evropljanin napisao gledajući kako milioni ljudi, dok propada Rimska imperija, idu za onim mladim pobunjenim robom Isusom, koga prati njegova bosonoga lepotica Marija iz Magdale – krenuli su ti ljudi da menjaju svet da on bude bez mržnje, da u njemu bude ravnopravnosti, da nema roba ni gospodara.
Red zvižduka, red ovacija ili možda bolje obrnutim redom - red ovacija, pa red zvižduka nazočnim “velikanima” hrvatske političke scene upriličilo je nekoliko tisuća prisutnih na obilježavanju 65. godišnjice proboja zatočenika iz koncentracijskog logora u Spomen-području Jasenovac. Ovacije su upućene Stjepanu Mesiću i njegovom nasljedniku u fotelji predsjednika Republike, a fijuci premijerki Jadranki Kosor i njenom društvu iz HDZ-a koji su za to optužili aktiviste SDP-a
U sklopu svoje književne turneje po BiH i regiji sarajevski spisatelj i novinar Sabahudin Hadžialić će u utorak, 20. aprila posjetiti Banja Luku, te u «Domu omladine» predstaviti svoju trilogiju. Književno veče će početi u 19. časova, a na njoj će učestvovati i voditi je domaćini večeri, banjalučki spisatelji, satiričari, Miladin Berić i Boro Mitrović Zvrk.
Teško je reći da li je u Srbiji sadističkom nasilju izloženija ljudska ili životinjska vrsta. Uprkos obećanjima vlasti i posebno, ministra policije, iz kruga divljačkog nasilja srpsko društvo ne izlazi. Pre nekoliko dana vatrenim oružjem ranjen je navijač na stadionu Crvene zvezde. Još se mediji nisu ohladili od ove vesti, da bi javili sledeću: maskirani huligani napali šipkama, motkama i lancima putnike u vozu koji je saobraćao na relaciji Beograd-Lapovo.
Po ‘vladajućem’ razumevanju, apel je zapravo posebna vrsta performansa, a javnost je publika. Taj performans nema banalnu svrhu da pozove na konkretnu akciju ili ne daj bože reši neki konkretan problem. Još manje je njegova svrha da remeti poredak stvari. Ne, on podseća publiku na iskonsku borbu dobra i zla koja neprestano tinja na politčkoj sceni Srbije.
Dan prije pokolja u Ahmićima, u kući tadašnjeg potpredsjednika HDZ BiH Darija Kordića, održan je sastanak prije napada na kojem je odlučeno da "ni kokoš ne smije ostati živa". Na primjedbu jednoga od prisutnih da "tamo ima i djece", neimenovani sugovornik je odgovorio: "Što onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi." Sutradan, rano ujutro, jedinice HVO-a pobrinule su se da djeca iz Ahmića nikad ne odrastu.