U avionu za Island početkom sedamdesetih, u vreme „bakalarskog rata“ koji su uporni Islanđani vodili protiv nametljivih britanskih ribolovačkih flota, bacio sam pogled kroz prozor i ugledao ostrva Vestman kako gore i ispuštaju ogroman dim ka nebu.
U postmodernom rakursu gledanja ničega, vidio sam razbijen LCD monitor u zgradi Vlade Federacije BIH. Razbili ga oni koji se navodno broje i boje u vode branitelja. Blago njima. A monitor branila djeca njihova. Kao što reče jedan od mirnih prosvjednika u dimu gume i iperita: ,,To su naša djeca, nemojte na njih!“
Mirno i dostojanstveno demoliranje zgrade Vlade Federacije BiH, tek je dio posljedica višegodišnje kupovine kakvog-takvog socijalnog mira i pretvaranja mase ratnih veterana u glasačku bazu kojoj se za podršku na izborima uzvraća neprovodivim zakonima i plaća novcem kojeg, pokazalo se, za njih nema.
Vreme je za međunarodne snage. U Zvorniku, stanari zgrade S-44 do četvrtog sprata zaratili sa onima iznad četvrtog. Zgrada je, inače, bez upotrebne i građevinske dozvole, tri sprata i potkrovlje iznad četvrtog nadograđeno i sada je krenula izgradnja vanjskog lifta.
Ovaj tekst se ne tiče toliko genocida nad Muslimanima ili drugih zločina koliko ljudske prirode, čovjekovih moralnih dometa i civilizovanosti. Kako čovjek može da se nosi sa zločinom koji čini čovjek, da li je ljudska vrsta zaista stvorena za dobro ili će dobro ostati samo jedna od njegovih težnji i šta se desi kad se filozofski esej sretne sa realnošću koja mu se nameće vremenski i prostorno, i po raznim drugim osnovama?
U kolumni pod naslovom Patriotizam (http://www.nezavisne.com/kolumne/vijesti/56948/Patriotizam.html) Željko Ivanković prevodi značenje ove latinske riječi sa nekadašnjeg „ljubav prema domovini“ iliti domoljublje na sadašnju sbh-varijantu: droboljublje! Ova nakaradna značenjska geneza ima i „međustanicu“, pa se patriotizam „kod nas ... nerijetko shvaća i kao rodoljublje, što će reći ljubav prema rodu, plemenu, narodu”.
Kada je Mulamba Ndaje, zairski fudbaler, dobio crveni karton na utakmici protiv Jugoslavije na Svetskom prventvu u Zapadnoj Nemačkoj, novinari su pitali zairskog selektora Blagoja Vidinića da prokomentariše „slučaj“. Vidinić je odgovorio: „Prestup apsolutno zaslužuje crveni karton. Imam samo jednu sitnu primedbu - nije igrač sa brojem 13 šutnuo sudiju, već onaj sa brojem dva, Ilunga Mvepu“.