Ševiš li se ti? – navodno je pitala Ida Prester urednika Informativnog programa Hrvatske televizije Velimira Đuretića. Pošto se radilo o privatnome razgovoru, ne znamo kakav je odgovor uslijedio, ali da je diskusija kojim slučajem bila javna, sigurno je da bi znatan dio publike bio voljan posvjedočiti kako gospodin Đuretić možda jest samozatajan, ali nije seksualno neaktivan: pa taj nas “ševi” svaki dan, i to u više navrata, i to u zdrav mozak, i to u sklopu svojeg uredničkog angažmana, pa mu je pružanje te vrste usluga takoreći u opisu radnoga mjesta.
Daleko na sjeveru nalazi se zemlja poznatija kao Norveška. Zapravo, samo njeno ime već sadrži misao o njenom položaju na karti svijeta, jer ono ne znači ništa drugo nego put ka sjeveru. To je jedna vrlo čudnovata zemlja, možda i jedina u kojoj, iako postoji hrišćanstvo, ljudi imaju onoliko godina koliko i zima iza sebe.
Proizvodnja zdrave hrane u BiH kaska u odnosu na zemlje u regionu. Uprkos odličnim uslovima, potencijali u BiH su loše iskorišteni. Razlog je velika ponuda jeftinijih uvoznih proizvoda upitnog kvaliteta.
Odjeća dosta govori o osobi koja je nosi, ali i o instutuciji koju ona zastupa. Zbog toga su se na mostarskom Sveučilištu odlučili za donošenje pravilnika o odijevanju. On će važiti kako za profesore, tako i studente.
Domaći milijarder nedavno je Vladi Srbije ponudio strateško partnerstvo za preuzimanje nacionalne avio-kompanije „Jat ervejz“, piše beogradski dnevnik Blic.
Šta se dešava sa nalozima na "Fejsbuku", "Tviteru" ili "Maj spejsu" kada njihovi vlasnici umru? Tada na scenu stupa firma iz Stokholma pod nazivom "Maj vebvil" ili "Moja poslednja Internet želja".
Ne znam tačno kada od revolucionera čovjek postane tradicionalista. Poslije rata? Nakon revolucije koju iznese pa ga ona pojede? Kad se oženi? Kad dobije djecu? Moj je djed po ocu, bio u partizanima. Revolucioner čovjek, valjda.
Koga Srbi svrbe, taj se češe – o Srb! Baš su neki navalili u “Hrvatskom slovu”, našem jedinom tjedniku za kulturu, da po svaku cijenu spriječe “obnovu četničkog spomenika” u tome mjestu, kojim je spomenikom (rad Vanje Radauša) desetljećima (od podizanja spomen-obilježja 1949. g. do njegova rušenja 1990.) bilo podržavano sjećanje na lički ustanak 27. srpnja 1941.