Moje ime je Mali Prgavi Vjetar Koji Kad Zapuše Oduva Magarca sa Susjednog Brda. Ali, u kontekstu pripovijesti, dovoljno je sad da samo kažem da sam Mali Prgavi Vjetar. U mojoj me zajednici ljudi prepoznaju. Mislim, kako i ne bi, kad smo nakon dolaska novog šerifa na vlast od jednog sretnog naroda postali ugrožena manjina, na prostoru manjem od nekadašnje bašte moje babe.
Premda posljednjih godina često navraća u Hrvatsku, dolasci Mire Furlan uvijek su vijest. Njezino ime još izaziva različite reakcije, naročito nakon svega što joj se dogodilo privatno i profesionalno.Mira Furlan ipak je i dalje zvijezda, o kojoj povremeno pročitamo tekstove o njezinu radu na kultnim serijama “Lost” i “Babylon 5”. Ovih dana Mira Furlan je boravila u Dubrovniku, gdje je kao članica žirija bila gost Libertas film festivala, a hrvatska publika imat će je priliku vidjeti na jesen u novim nastavcima serije Nove TV “Najbolje godine”.
Genocid nema rok trajanja. Ne znam je li to neko rekao prije mene ili sam to ja izmislio, al’ potpuno stojim iza toga. Posebno opasna stvar, jeste ćutanje o istom.
„Gospodin predsednik Boris”, kako rodbina u pivskom selu Smriječnu zove predsednika Srbije, „najviši je koji dolazi u naš kraj”, ističu oni. Danas, „oko jedan po podne pa nadalje”, stiže najpoznatiji među Tadićima. A u selu i celoj opštini Plužine uzbuđenje. Ne što nikad nisu imali tako visok nivo posete, „no što nikada ne bismo ni imali prioritet”, kažu. Danas će se u selu okupiti Tadići iz Crne Gore i oni rasuti po Srbiji i Bosni. Svi su poziv dobili - da dođu na ognjište. „A kol’ko nas… eeee, ima nas dosta, to je teško za procijenit. Dan će pokazati”, kaže za „Blic” tridesetogodišnji Sveto, kome je Boris Tadić stric.
Nastojimo si izgraditi bolju prošlost, misleći da će nam budućnost tako biti podnošljivija. Ustrajmo i uporno, bez obzira na činjenice koje nas šamaraju na putu za bolje jučer. Sve bismo dali da vlastitu prošlost učinimo ljepšom, da svoje postojanje uljepšamo pričom o hrabrosti, poštenju, uljuđenosti, dosljednosti...
Dan bitke između armije turskog sultana Murata i vojske na čijem je čelu bio srpski knez Lazar, koja se odigrala na Kosovu 28. juna 1389. godine, dobio je u postkomunističkoj Srbiji mesto među najvažnijim datumima nacionalne istorije. Mada je on tek 9. jula 2001. godine vraćen među državne praznike – gde se prvi put našao 1913. godine (Popović, 159), i tu ostao kao srpski, a zatim jugoslovenski državni praznik sve do kraja Drugog svetskog rata – svečano obeležavanje Vidovdana već je sredinom 1980-ih godina ponovo zadobilo karakter velikog nacionalnog događaja. Došlo je do obnavljanja versko-političkih narativa i rituala koji idu uz ovaj praznik, odnosno do povratka „vidovdanskog kulta“ koji je, kako je primetio Popović, stvoren u prvoj polovini XX veka (isto, 160).
Studija Evropske asocijacije za regulisanje telekomunikacionog tržišta, pokazala je da zemlje koje ne rade na ubrzanoj digitalizaciji same sebi nanose najveću štetu. Uvođenje brzog interneta otvara i nova radna mesta…
Dokle ćemo biti, kako reče „budući predsjednik“, ,,kreteni na biciklu“? Dokle će nas karati kućno vaspitanje, skrupule, obziri, ljudskost, savjest i ostale nepotrebne stvari?