Buka

Urbanistički zavod: Stečaj pred vratima

Ročište za ocjenu predstečajnog postupka u Urbanističkom zavodu RS, koje je održano juče u Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci, pokazalo je da u ovom preduzeću postoje svi uslovi za pokretanje stečaja.
To je potvrdilo i ekonomsko-finansijsko vještačenje, koje je sud naložio prije mjesec dana, rekao je predsjednik Sindikalne organizacije Zavoda, Igor Kljajić.

Lekcija 11. septembra

S faktičkim rušenjem Svjetskog trgovačkog centra 11. septembra srušile su se i dvije središnje zgrade zapadnjačke civilizacije: postojeća religiozna (imaginarna) i postojeća filozofska (simbolička) zgrada.

Vlast ulice – ili države?

Sada je već sasvim jasno da se atmosfera u Beogradu polako i smišljeno podgreva za 10. oktobar kada treba da se održi Parada ponosa, Gay Pride. Evo su Dačić i vlada svečano obećali da neće pokleknuti pred pretnjama po javni red i mir, živote i imovinu građana; da će stati u odbranu ravnopravnosti, a protiv diskriminacije manjina; itd. Evo se Dragan Palma Marković odmah užasnuo i zapretio da će kod sebe u kući isključiti televizore, ali i struju - za svaki slučaj; to sa strujom je zanimljivo: kao da nema poverenja u svoje ukućane... Ne bi me začudilo ni da celoj Jagodini isključi struju, pošto je čovek-domaćin, pa su mu svi Jagodinci domaća čeljad.

San u džaku

Sjećanje je čudna stvar i ne priziva se po narudžbi. Uzmimo za primjer rat; iako u kontekstu predizborne kampanje pojedini političari čine sve da svoje biračko tijelo podsjete na rat, to im eventualno uspijeva isključivo na najpovršnijem nivou. Pravo prisjećanje rata, živi povratak u prošlost sa svim detaljima dešava se samo u prustovsko-metafizičkim okolnostima, bez pragmatično-tendencioznog posredovanja politikantskih proglasa i saopćenja.

Mog anđela više nema 🙁

Kroz san čujem kako zvoni telefon i pitam se tko bi mogao biti tako rano?! Otvaram oči, primjećujem da tek svanjava,kroz mene prolazi milion...
- OGLAS -

Ima nešto vrijednije od života?!

Pogledah nočas u svoju prošlost i shvatih da u njoj žive tajne... žive neki čudni ljudi... Što oni rade tu? Zašto se pitaju za...

Grizi sistem. Živi poraz

To samo govori u kakvoj zemlji živimo danas... Ovako bi mogao da se sažme zaključak svakog kritičkog novinskog teksta koji tretira aktuelne socijalne, političke i kulturne događaje u Srbiji. Isti ton nemoći karakteriše i kritičko promišljanje u svim zemljama regiona, sa izuzetkom Kosova na kome se i dalje mogu pronaći ostaci pojmova “nada” i “progres”, koji su nevešto zalepljeni na mainstream politički diskurs.

Volim, ne volim

Otvarajući aktualnu predizbornu kampanju pred neutvrđenim brojem svojih pristalica (neki medijski izvještaji govore o dvije, a neki o čak tri i po hiljade), Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu i trenutni predsjedavajući bosanskohercegovačkog Predsjedništva, govorio je ovako: “Rekli su mi da sam zaljubljen u Bosnu i Hercegovinu. Jesam, priznajem. Svoju zemlju treba voljeti i mi ćemo sarađivati sa onima koji vole svoju zemlju, a s onima koji ne vole BiH nećemo sarađivati.“

Medijsko amputiranje zemlje

Predizborna utrka u Bosni i Hercegovini većini medija u Srbiji nije interesantna, osim ako se ne tiče Republike Srpske. Slika događaja je iskrivljena, nedostaju prave informacije o situaciji u zemljama regije.

NAJNOVIJE