'U protekla 24 časa u Srpskoj je rođeno 35 beba'. Naslov je svakako ohrabrujući, ali, demografska situacija nam daje za pravo da kažemo da će makar polovina (sa sve roditeljima) zdušno čekati vizu neke perspektivnije zemlje.
Danas se igra finale Evrolige, Austrija raspušta vladu, Tramp piše još neki tvit, Holanđani slave Evrovizuju, a fudbal se oprašta od umjetnika, kreativca i prije svega ČOVJEKA koji je svojim karakterom tiho krčio put ka besmrtnicima.
Dragi demobilisani borci, drage domaćice, dragi penzioneri koji ste, kamen po kamen, gradili ovu zemlju. Draga djeco poginulih boraca, dragi invalidi, drage zanatlije, poljoprivrednici, drage izbjeglice, siromasi i svi vi što živite pored rijeka...
Psihologijanas uči da, ma koliko ljudi mijenjali svoja uvjerenja i stavove, podsvjesno krive sebe za izdaju istih, pa se kao zaštitni mehanizam javlja potreba da se osudi sve slično onome što smo nekada bili.
Na vijest da je u Hagu umro Slobodan Milošević narativ većeg dijela srpske javnosti reagovao je burno, te su sa tugom i žaljenjem ogorčeno tvrdili da su ga ubili svjetski moćnici kojima se (kođene) suprotstavio.