Dosadašnja direktorica Sektora za emitovanje regulatorne Agencije za komunikacije, Dunja Mijatović, neki dan je imenovana na mjesto predstavnice za slobodu medija OSCE-a u Beču. Dunja je prva žena na ovom visokom položaju i prva osoba koja dolazi iz neke zemlje koja nije članica Evropske unije.
Dok "vojska" nezaposlenih, evidentiranih na zavodima za zapošljavanje, čeka da im bude obezbijeđen posao, malo je među njima onih koji, zbog aktuelne krize, vjeruju da će jednog dana biti pozvani na neko upražnjeno radno mjesto.
U Hrvatskoj je velik broj pravoslavaca koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima. Oni su Hrvati kojima moramo omogućiti slobodu vjere, a njihovoj djeci nesmetano pohađanje pravoslavnog vjeronauka.
Oduvek sam mislio da Horkhajmer i Adorno preteruju kada tvrde da je prosvetiteljstvo totalitarno. Cela ta zavrzlama sa proglašavanjem racionalnosti modernim mitom ili modernom zamenom za mit u Dijalektici prosvetiteljstva nekako mi nije štimala, da ne govorimo o tome da mi Frankfurtska škola nikad nije bila naročito simpatična. A onda se desila Bolonja. Po Horkhajmeru i Adornu, za prosvetiteljstvo važi da sve što se ne može svesti na broj, jednostavno ne postoji. Prosvetiteljstvo, kažu ovi autori, “izjednačava mišljenje i matematiku”[1], ono teži da po svaku cenu učini svet izračunljivim – sve se može prebrojati, objasniti, izraziti u brojkama. Baš kao u Bolonjskom procesu. Bolonja želi da niveliše sve, da izračuna sve: opterećenje studenata, broj uloženih sati rada, broj kurseva, sve do poslednje stranice. Čak i ako predstavlja problematičnu teoriju modernosti, Dijalektika prosvetiteljstva nudi izvrsnu teoriju Bolonje.
Evropski parlament bi trebalo da izrazi duboku zabrinutost zbog nestabilne političke klime i nedostatka zajedničke vizije dva entiteta u BiH, navodi se u izvještaju izvjestioca Evropskog parlamenta za BiH Doris Pak.
Motiv ljudi koji su htjeli klikom ući u intimu uspješne žene krije se u potrebi za srozavanjem svega što se ističe talentom, radom, pameću, ljepotom, stilom
Ne znam kako drugi, ali mene ove godine niko nije pitao: ''Kakav je FEST''? Pitali su me samo: ''Je l' si gledao nešto zanimljivo?'', a i to retko, nikad ređe.
Kad Štef ustrijeli Baricu pa sebe, to dobije desetak redaka u nekoj crnoj kronici, ni toliko ako nema nekog seksi ili skarednog detalja. Kada neki celeb, pak, premine, uzlijeću jata lešinarskih medijskih orlušina, podgrijavajući malograđansku slatku jezu koja, vele psiholozi, potječe od identifikacije s uzorima.
Ako neko već sebe smatra dekorom, anonimusom, nebitnim, onda se odmah nameće prva i osnovna razlika između njih i onih koji nisu pristali da sede u zavetrini.