Kad Hrvat vidi dete da spava on kaže: „Spava kao anđeo“. Bosanac kaže: „Spava ko jagnje“. A Srbin, Srbin kaže: „Vidi ga, spava ko zaklan“! „Spava ko zaklan“ - stereotip ili kolektivna senka nad srpskim narodom?!
Trebinjska policija danas je Okružnom tužilaštavu predala Simu Ambuliju (42) iz Trebinja zbog nanošenja tjelesnih povreda supruzi Mileni (36) i sinu Aleksi koji ima tek pet dana.
Jedno od najvažnijih pitanja bosanske, ali i regionalne političke scene, majka svih pitanja, jest ono - za koga će večeras navijati Milorad Dodik? U pravilnim vremenskim razmacima, od kvalifikacija za nekakvo nečije prvenstvo u nečemu, pa do kojekakvih nekakvih finala i polufinala, cijela regija gleda prema onom staklenom skladištu pameti u Banjaluci i sa strepnjom pita: za koga navija Milorad Dodik?
U Hrvatskoj je danas vrlo teško riješiti stambeno pitanje, a da se pritom ne upadne u položaj sličan onome dužničkog ropstva. Da biste mogli dobiti kredit za kupovinu stana, morate imati stalan posao i biti kreditno sposobni. Banci ćete vratiti dvostruki iznos uzetog zajma, stan će do tada biti pod hipotekom, a mjesečna rata iznosit će 80 do 90 posto vaših primanja.
Sve to izvinjavanje Bosni i Bošnjacima me natjeralo na razmišljanje. Jesmo li se mi ikad nekom izvinili? Jesam li ja ikada vidio jednog bošnjačkog političara kako postavlja cvijeće na Kazanima? Je li se ikad ijedan bošnjački političar izvinio zbog strašnih zločina koje su počinili mudžahedini? Je li se ikad neko izvinio zbog zločina koji su se desili u selima oko Bratunca?
Nasilje i njegov apsurdni manifestni oblik idu dalje. Dakle, u bilo kojoj državi svijeta, kriminalac koji je pokušao ubiti čovjeka ili bi se skrivao, ili bi bježao. Ne i u Oboru!
Gradsko vijeće Grada Sarajeva je na vanrednoj sjednici jednoglasno usvojenom izjavom podržalo zahtjev gradonačelnika Sarajeva Alije Behmena, koji je uputio ministru unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, u kojem traži da se zabrani obilježavanje pogibije vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici 1992. godine, najavljeno kao veliki skup 3. maja.
U rat, početkom devedesetih, gurnule su nas šovinističke ideje, ofarbane nacionalnim bojama. Sitne duše su krupnim rečima potpirivale netrpeljivost i mržnju, lansiranjem laži otimale i ono malo pameti i razuma, (para)religijskim ekstremizmom isticale “različitost” i “uzvišenost” (svako svoje) religije (a što je podrazumevalo, naravno, i nacije). Rat je sobom odneo sve što je vredelo. Došlo je vreme bede. Materijalne, moralne, ljudske. Pogaženi su sistemi vrednosti, a svakome se, odjednom, na čelu utisnulo isto. Nacija