Tužilaštvo Bosne i Hercegovine demantovalo je tvrdnje koje su se pojavile u nekim hrvatskim medijima da su pripremljene optužnice protiv skupine generala Hrvatske vojske koje policija Republike Srpske tereti za navodne ratne zločine.
Izlaz na Jadran je izuzetno hrabra knjiga. Uzevši u obzir okolnosti i državu u kojima nastaje, bez obzira što se ne radi o narativu-rugalici već o priči prepunoj ljubavi i tihe patnje, Ildiko Lovaš pokazuje kako se može biti dosledan i o svemu pisati bez dlake na jeziku, uprkos činjenici što vas mnogi smatraju prištem na telu nacije.
Albumu O Solitude Andreasa Scholla, koji je u cijelosti posvećen engleskom kompozitoru Henryju Purcellu, te je ostvaren u saradnji s veoma pouzdanim orkestrom Academia Bizantina i dirigentom Stefanom Montanarijem, teško se može šta zamjeriti.
Glavna tema filma U boljem svijetu je nasilje. Njega ponajprije osjeća dječak, sin hirurga na privremenom radu u Africi, jer ga u školi neprestano zlostavljaju zbog njegova izgleda, jer iima prorijeđene zube, pa ga zovu štakor.
Mars je sve pre nego gostoljubiv za život, ali nije moralo uvek biti tako. Ako ništa drugo, njegova atmosfera je nekada bila gušća nego što se donedavno mislilo – i pri tom prilično prašnjava. To su zaključili američki istraživači na osnovu pronalaska velike količine suvog leda na Južnom polu Marsa.
Oni su ili politički marginalci koji jako dobro znaju da plasiraju neistine, kao što znaju i zašto to čine, ili su pak zavedeni i izmanipulirani nesretnici koji su takvim lažima nasjeli. Odgovarati, dakle, neću ni jednima, ni drugima, ali ću reći sve, ama baš sve što o toj temi imam reći i za što smatram da sam hrvatskoj javnosti dužan reći.
U zemlji kakva je BiH, prezentovanje podataka iz bliže i daljnje prošlosti novim generacijama, itekako je osjetljivo pitanje. Zato su udžbenici istorije/historije/ povijesti koji se koriste u osnovnim i srednjim školama u BiH često predmet raznih analiza.
U dvadesetogodišnjem međuvremenu mnogi su ljudi nestali, mnogima su spaljene biografije, mnogi žive negdje drugdje, mnogi su životi pokradeni, mnogi su pod zemljom, mnogi živi zakopani, mnogi krivci su i dalje na slobodi, ali većina mojih bivših sugrađana je na broju. Moji sugrađani i dalje kopaju nos i puštaju vjetrove, sjede po kafićima, ogovaraju jedni druge, laskaju jedni drugima, ispijaju svoje kavice, drežde subotom na glavnome trgu, koji je, doduše, promijenio ime, ali ni to baš ništa ne mijenja na stvari.
Trčim danima po televizijama, novinama, i onim koje volim i onim koje ne volim- promovišem Šišanje, šaljem hipi poruke protiv nasilja, pričam oduševljeno da želimo filmom da menjamo svijet, i na kraju, zaveden sopstvenom pričom, počnem realno da očekujem, po prvi put, mir u gradu u nedelju za Paradu ponosa. Ne znam otkud mi ta ideja.