Zamislite da sleti vanzemaljac na našu malu plavu planetu, nauči par jezika ili uključi universal translator, i krene u misiju istraživanja i pokušaja razumevanja naše civilizacije. „Ok, vaši naučnici su za poslednjih sto godina shvatili i objasnili nuklearnu fisiju, teoriju relativiteta, i proces evolucije kroz prirodnu selekciju, skoro dešifrovali ljudski genom i napravili ogromne pomake na polju informacione tehnologije?“, pita zbunjeni Alien.
Većini, a posebno putnicima, prva asocijacija na gorskokotarske Moravice je željeznica, točnije stanica na kojoj je dizelsku lokomotivu zamjenjivala električna. Ovdje se živi sa željeznicom i uz nju: tu je još 1921. osnovana današnja Željeznička tehnička škola. U višenacionalnoj sredini, u kojoj preteže srpski živalj, rodio se veliki glumac Pero Kvrgić, ali i zločinac Slavko Kvaternik, doglavnik NDH-a.
Omer Branković, bivši poslanik u Narodnoj skupštini RS i bivši ministar za izbjegla i raseljena lica u Vladi RS, umro je u subotu od posljedica infarkta u 64. godini.
Pitanje tiskanog ili digitalnog novinarstva nije najvažnije, ključan je sadržaj. Pravo je pitanje možemo li si još priuštiti proizvodnju kvalitetnog novinarstva. Vrlo sam zabrinuta, postoji sve više ekonomskih ograničenja i sve je teže. Pod kvalitetnim novinarstvom podrazumijevam stvari poput istraživačkog rada i stranog dopisništva, što puno košta.
Potrefilo se da sam nedavno pisao o nedoslednostima srpske politike, nedostatku vizija, cikcak diplomatskim tumaranjima. Bilo je prilika i ranije da ova zemlja pokaže da ume da ceni samu sebe, da se nije svela na kupca podrške Kosovu na međunarodnoj pijaci.
Ni kongresi Komunističke partije Kine nemaju onoliko tisuća delegata koliko ih se okupilo na Četrnaestom općem izvještajnom saboru Hrvatske demokratske zajednice. Takve gomile ne mogu suvislo raspravljati ni odlučivati o bilo čemu. Njihova jedina svrha je da aplaudiraju, ustaju, viču i pjevaju. Riječju: da navijaju
Da će se stvar na Kosovu ovako odvijati kao danas, bilo je jasno već tjednima – ako ne i mjesecima – svakome tko je u stanju čitati i slušati bez gnjeva i pažljivo. Cijela ova današnja i – to je izvjesno – buduća drama tek je proizvod hinjenih strasti, ali zato iskrenih pojedinačnih političkih i financijskih interesa prikrivenih smokvinim listićem 'ustavnosti' i 'domoljublja'. Taj tužni cirkus u Srbiji gledamo još od 1987. i Miloševićevog krunisanja, hvala lijepa
Kad u knjizi “Akteri bez društva” rekapitulirate ovdašnju ranu borbu protiv komunističkog režima, kako ga nazivate, uvijek kao prvoborce civilne scene selektivno spominjete samo UJDI, SVARUN i sl., zaboravljajući da su u isto vrijeme osnovani i HDZ ili HSLS, organizacije također nastale na civilnim idejama proturežimskog djelovanja. One su bile ponešto nacionalnije, vi nešto liberalniji, ali zajedno ste činili pobjedničku civilnoscensku koaliciju protiv komunista. Nije li, dakle, kako kaže Tomaž Mastnak, tada na vlast zapravo došlo civilno društvo, pa je borba devedesetih – NGO vs. Tuđman – bila tek omanja, unutarobiteljska svađa?