Primarni znanstveni interes Antonije Petričušić, znanstvene novakinje-asistentice na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, ostvarivanje je prava nacionalnih manjina kod nas i u regiji, što je i tema njena doktorata – kako proces pristupanja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji utječe na poboljšanje međuetničkih odnosa.
Demokratija je, smatraju Belgijanci, više od onoga što nude političke partije. Ako političari ne mogu naći rješenje, neka to učine građani”, moto je grupe belgijskih intelektualaca i aktivista koji rješenje političke krize u svojoj zemlji vide u radikalnoj demokratiji. Naime, oni smatraju da je demokratija u kojoj građani samo glasaju, da bi zatim političari vodili pregovore i donosili odluke, prevaziđena i da novo vrijeme traži naprednije vidove demokratije. Na njihovu inicijativu, u Briselu je 11. novembra ove godine održan samit hiljadu nasumice odabranih Belgijanaca (G1000), koji su tom prilikom direktno učestvovali u diskusiji o budućnosti svoje zemlje.
Ukoliko bi se socijalni problemi zaoštrili, političke posledice nije lako predvideti. Praktično svim balaksnkim zemljama su potrebne veoma dalekosežne i sveobuhvatne reforme. Ukoliko se one preduzmu, mogao bi se očekivati značaja oporavak kroz nekoliko godina, recimo u periodu od jednog vladinog mandata. U postojećim socijalnim okolnostima, to ne mora da bude lako izvodljivo.
Evropska komisija u petak je najavila nekoliko mjera kojima želi smanjiti problem dvostrukog oporezivanja, jer je to protivno načelima jedinstvenog tržišta i predstavlja prepreku za privredu.
Predsjednik Udruženja za zaštitu žiranata BiH Jovica Cvjetković izjavio je da treba ukinuti kategoriju žiranata, jer ona predstavlja jednu od najugroženijih kategorija stanovništva u BiH.
Možemo li nastaviti da makar ograničavamo ratne strahote? Jedan odgovor daju apsolutni pacifisti, uključujući i ljude koje poštujem, iako nikad nisam potpuno delio njihovo mišljenje. Malo ubedljivije stanovište, po mom mišljenju, jeste ono koje je zastupao pacifistički mislilac i aktivista Abraham Masti, jedna od najvećih ličnosti 20. veka u Americi, po mom mišljenju. On je to zvao „revolucionarnim pacifizmom“. Masti je prezirao težnju za mirom bez pravde. Govorio je da čovek „mora biti revolucionar pre nego što postane pacifista“ – pri čemu je mislio da ljudi moraju prestati da se „tako lako mire sa zlom“, i da moraju „pošteno i adekvatno pristupiti tome što čini devedeset procenata našeg problema – nasilju na kojem se zasniva današnji sistem, i svom zlu, materijalnom i duhovnom, koje takav sistem nameće masama ljudi širom sveta“.