Dugometražni igrani film »Parada« redatelja i scenarista Srđana Dragojevića, koji tematizira gay problematiku, uvršten je u službeni program ovogodišnjeg 62. međunarodnog filmskog festivala Berlinale koji se održava od 9. do 19. februara u Berlinu.
Pitanje koje se nameće je da li zastrašujući pogled tinejdžera Alexa, kojega je utjelovio glumac Malcolm McDowell, uistinu danas više ikoga može šokirati? Ovaj brutalni petnaestogodišnjak, Burgessov literarni junak, dane provodi u školi, a kad se spusti noć sa svojom bandom kreće u pljačke, premlaćivanja i silovanja bespomoćnih. U vrijeme kad je roman objavljen, 1962. godine, bila je to mračna slika budućnosti. Pedeset godina od knjige i četrdeset godina od Kubrickova filma ta budućnost je stigla i možda čak premašuje svaku fikciju.
Ledeno doba je period u kojem se dešava dugoročni pad temperature površine Zemlje i atmosfere, što dovodi do formiranja ledenih ploča i glečera. U Zemljinoj prošlosti desilo se najmanje pet ledenih doba, tokom kojih su se odvijali ciklusi formiranja i povlačenja glečera i ledenih ploča.
Koračam budimpeštanskim ulicama. Suhe su i ispod mojih cipela nema škripanja snijega koje bi dočaravalo zimski ugođaj. Globalno zatopljavanje donosi sad već sasvim vidljive efekte, globalno zamrzavanje ljudskog srca također. Vörösmarty, Citadela i Lančani most nemaju onaj balaševićevski štimung, već uobičajeni tranzicijsko sivi, što, ipak ne uspijeva u potpunosti uništiti ljepotu ovog grada. Glavnog grada Orbánistana, jedne sasvim prosječne države u EU.
Kapitalistička privreda funkcionira drukčije. U njoj najprije treba zadovoljiti tuđe potrebe, a tek zatim vlastite, odnosno najprije treba proizvesti i prodati proizvod i zadovoljiti tuđe potrebe, da bi se tek nakon toga moglo zadovoljiti vlastite. Cilj kapitalističke privrede nije neposredno zadovoljavanje životnih potreba proizvođača, nego proizvodnja dobiti. Tek kad se zadovolji tuđa potreba, ostvaruje se dobit kao izvorište zadovoljavanja životnih potreba proizvođača.
Jučer je bilo teško gledati informativne emisije u BiH. Malo teže nego inače. Opet su našu stvarnost krasile lubanje kojima se političari igraju jednako kao oni što su ih šutali friško odrubljene.
Dejtonski sporazum je takav kakav jest već, evo, više od šesnaest godina, ali se na različitim stranama, kako vrijeme prolazi, različito interpretira. Oni koji su Dayton s početka smatrali kakvom-takvom pobjedom, počeli su ga smatrati porazom; oni koji su ga smatrali porazom, počeli su ga doživljavati kao pobjedu. Klatno je iz jednog ekstrema otišlo u drugi, a da se nije ni za kratko vrijeme zaustavilo u sredini. Obje vrste pogrešne percepcije proizvod su zapravo selektivnog čitanja Daytona gdje svako one dijelove sporazuma koji mu se dopadaju boldira, a one druge ignoriše.
Iz razgovora sa svojim kolegama iz Bosne jasno mi je da treba doći do jačanja civilnog društva, ali na praktičnoj i političkoj razini to je veoma teško. To je neka revolucija koja nas čeka. U Bosni je prisutna matrica u kojoj si jedan od tri konstitutivna naroda ili te nema, a to je sistem koji cementira situaciju u kojoj svake dvije godine imate izbore koji vraćaju već uspostavljenje obrasce u kojima se rasplamsavaju tamne strasti.
Dosta je bilo zadivljeno zaprepaštenog promatranja koliko primitivizam i divljaštvo umiju da budu glasni i tom svojom glasnoćom da prikrivaju pljačku i razaranje materijalnog i kulturnog dobra. Dosta je bilo kukanja i nostalgije. Vrijeme je da budemo glasniji. Najvažnija pitanja su kakvu Banjaluku, kakve gradove i zemlje ćemo si napraviti i kako.