Licemjerje i nemoral ovdašnjih političara su neprevaziđeni, ali kad Fahrudin Radončić, čiji su novinski "dijalozi" sa Alijom Izetbegovićem ("Predsjedniče, kako se danas osjećate?") rijedak primjer "zlatnog standarda" medijskog sluganstva i uvlakačstva izvan Enver Hodžine Albanije, trubi o "gadafiziranoj" SDA i sav jad današnje Bosne i Hercegovine pripisuje SDA, pa logično i onom ko je bio predsjednik te stranke kroz najveći dio njenog postojanja, poručujući, u parafrazi pomenute fraze, "cijela tuga jedan Alija", onda je to na jedinstven način odvratno, čak i kad bi bilo tačno.
Iako se radovi u Picinom parku i dalje ne zaustavljaju, protesti za zaštitu ove zelene oaze u Banjaluci zakoračili su u četvrtu sedmicu i izvjesno je da okupljanja građana neće prestati. Protestanti se okupljaju bez obzira na vremenske pogode ili nepogodine, spremni su da svaki dan svojim prisustvom ponavljaju da se bore za pravu stvar.
Jasno je, tako su nam poručili, sloboda za nas nije u planu. To bih postavio kao najviši motiv moje borbe u svemu ovome - borbe za ličnu slobodu u svim njenim mogućim oblicima....
Rušenje parka u Banjaluci i tvrđave u Trebinju pouka su našoj užoj, stručnoj i najširoj javnosti da budno prati proces donošenja odluka svoje vlasti, kako se ne bismo suočili sa legalističkim i proceduralnim objašnjenjima postfestum. Na ova dva primjera, školski se učimo koliko je neophodno naše permanetno učešće u političkim procesima i odbrani javnog postora i javnih interesa, jer paradigma aktuelnog političkog i kulturnog poretka neumoljiva je u svojoj nezajažljivosti.
Tri za sada nepoznata lica napala su sedamdesetdvogodišnju državljanku Švedske Јutu Kaš, strgnuvši joj sa vrata zlatni lančić, nakon čega su pobjegli u nepoznatom pravcu, saopšteno je iz banjalučkog Centra javne bezbjednosti.
Sve mi žene zaljubljene u Bilića, ima nas tri hrvatska milijuna, sa kockastim suzama u kockastim očima gledale smo sinoć u našeg heroja koji je vodio “jedanaest heroja”. Tako ih on zove. Nema više Hrvatske. Sve u što smo vjerovali, jedanaest pari kvrgavih nogu, uništilo nam je snove i budućnost. Španjolska, to smeće od zemlje koje mrzi sve što je hrvatsko zatrla nas je uz pomoć pokvarenog suca.
Karl Malden umro je 1. srpnja 2009, s navršenih devedeset sedam godina života. Nakon što je Dušan Vukotić dobio svoga Oskara za “Surogat”, Malden se okolo u šali hvalio da Bileća ima dva oskarovca. Ili to, možda, i nije bila šala. Taj gradić, svojedobna vojna utvrda JNA, sa zloglasnom školom rezervnih oficira, jedva da je prije zadnjega rata imao pet tisuća stanovnika. Na krajnjem jugoistoku Bosne i Hercegovine, uz granicu sa Crnom Gorom, Bileća je zbog svoje zaturenosti nekada bila pojam nigdine. Kako je tamo danas, to mi više ne znamo, jer Bileća nam nije usput, a u Bileću nemamo kome ići.
Građani Mostara, zabrinuti i iznervirani zbog sinoćnjih nereda i 'primitivizma' koji daje lošu sliku o Mostaru su odlučili uvratiti udarac i organizovati čokoladne nerede, kojima će Španjolski trg vratiti u funkciju gradskog trga.
Radovi na Cvjetnom trgu i izgradnja fontana i pothodnika na poljani kod NSK podignuli su danas atmosferu u skupštini do usijanja. Dok je gradonačelnik Milan Bandić rekao da su projekti izglasani prošle godine u Skupštini, predsjednik Davor Bernardić bez dokaza