Četvorodnevni muzički festival "Guarana Belgrade Calling", na kojem će nastupiti neke od najvećih svetskih zvezda poput Public Enemy, Faith No More, The Sisters of Mercy, Ozija Ozborna i Džesi Džej, počinje večeras na Ušću koncertom domaćeg sastava S.A.R.S.
Čini mi se da su revolucionari danas i ovdje svi oni koji su ostali i trpe (a nisu morali), svi oni koji će prići starcu koji je pao u parku, oni koji će pomoći komšiji kada cijepa drva. Revolucionar je svako ko ustupi mjesto bakici u razdrndanom autobusu, svako ko odvoji zlaćanu marku da bi pomogao nekome kome treba novac za liječenje.
Nadati se da djeca u bližoj budućnosti neće učiti naizust istorijski datum po kojem je 24. juna 2012. godine započeo Drugi bosanski rat. Ne mora da znači, ali može da bude. Nažalost.
Peto izdanje Demofesta se održava od 26. do 28. jula na tvrđavi Kastel u Banjaluci, a osim headlinera Gorana Bareta i Majki, Darkwood Duba & Bisere Veletanlić, Pishomodo Popa, T.B.F-a, Sopota i drugih, nastupiće i 31 demo bend.
Ljudi iz Picinog parka, umazani čokoladom s mostarskog trga i opečeni kamenom iz Trebinja mogu dati još stotinu godina gospodi kravatašima da se kolju i ciljaju hemeroidnim zadnjicama sve svoje snove. Sve onda dok ne dirnu u ono malo ljudskog što su ostavili ljudima. Ljudski je imati park, ljudski je imati grad. Obične ne zanima njihov plijen. Taj plijen nije ljudski, kao što nije ljudska politička kletva i zakletva da sve što rade, rade da se ispravi nekakva nepravda.
Čovjeku bude žao kad vidi promrzlu pticu skutrenu u zavjetrini; stisnula zima, kovitla snijeg, pada noć, a ona ko samac usred svemira, naoružana samo perjem i strpljenjem čeka neko maglovito bolje sutra.
Građanski aktivizam je u RS praktično u povoju i aktuelne šetnje u Banjaluci imaju dimenziju probijanja leda ili skidanja mraka u javnoj komunikaciji između građana i vlasti.