Svaka priča o neosjetljivosti domaćih političara je izlišna. Da je drugačije, ne bi se računi za putovanja i dnevnice iz godine u godinu - uprkos recesiji - samo množili i uvećavali; da je drugačije, ne bi se vladari ovdašnjih ljudskih sudbina neosjetljivo vozikali u sve novijim i skupljim automobilima i ne bi, posve sigurno, prioritet i državno pitanje broj jedan bio avion za zvaničnike.
Na listi subvenciranih firmi, sa sumom od 61.018 KM se nalazi firma „Elvaco“ a.d. Bijeljina u vlasništvu Gavrila Bobara, poslanika Narodne skupštine RS-a ispred stranke SNSD, kojoj pripada i resorni ministar Željko Kovačević. Iznos od 80.931 KM dobila je firma Kaldera Company d.o.o. Laktaši u vlasništvu Milenka Čičića, također, člana SNSD-a, ali bez poličke funkcije. Subvenciju za izvoz u iznosu od 23.219 KM dobili su Podrumi manastira Tvrdoš d.o.o. Trebinje u vlasništvu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske (ZHP) koju predvodi vladika Grigorije
Prilazi mi nedavno jedan prostodušni Bošnjak, izbjegao devedesetih u Ameriku, i nakon dugog oklijevanja uznemireno mi povjerava da mu se kćer planira udati za crnca, to jest da mu je crnac oteo kćer...
Političku scenu Amerike oduvijek pratim i mislim da mogu reći da ponešto i znam o tome. I mogu reći da stanje nije dobro, situacija je tako loša da sve govori da do 2020. godine Amerika više neće imati novca za socijalno osiguranje ako se nešto ne promijeni, fondovi će biti prazni, to je javna tajna pa ipak svi mi uplaćujemo doprinose jer je takav zakon. I kad to republikanci kritiziraju, mnogi ih napadaju, ali nažalost u pravu su, iako sam ja demokrat. Jedino što nas tješi jest da je situacija još lošija u Italiji i Španjolskoj!
Ljudi su jako čudna bića, i ne vidim razloga zašto bih se trudio zadobiti njihovu naklonost. Teško sklapam prijateljstva, nepovjerljiv sam, ali ako sam tako živio dosad, ne znam zašto bih se sada mijenjao, a i prestar sam za radikalne promjene u životu.
Predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija rekao je da se sa SDA ne može reformisati BiH i krenuti naprijed,jer ta stranka nije htjela ni sama sebe da reformiše.
Moj dida je gledao u pijat sa lignjom i rekao je: „Gospodine precjedniče! Fala van šta ste mi ukazali tu čast i posjetili me u mom skromnom pijatu! Ova familija će se u to ime kucnit sa po čašom bevandice!“ Onda su veliki kucnili se sa bevandicom plus ja sa kolom. Plus su svi se berlavo keserili. Mama je klimala sa glavom i govorila je: „Je, je, svaka čast…“ Tata je govorijo: „Sigurno nije bilo lako kraj toliko obaveza doplivat sa Briona do Šolte!“
Žižek: Ako 'živimo na kraju vremena', onda bismo ipak trebali biti malo više zabrinuti ili ushićeni, ovisno o tome vidimo li u nadolazećim radikalnim promjenama spas ili uništenje, no Žižek odmah na početku pronicljivo političku ekonomiju stavlja u psihološki kontekst. S 'nadolazećom apokalipsom' naša 'društvena svijest' se nosi kao bolesnik koji je saznao da ima neizlječivu bolest, primjerice rak. Kao društvo, smatra Žižek, reagiramo po obrascu pet stanja: poricanje, bijes, cjenkanje, depresija i prihvaćanje.