Ovakve kodekse ne bi trebao da sastavlja ni jedan političar, već CIK(Centralna Izborna Komisija). CIK vijerovatno ima svoj službeni spisak pravila ponašanja na...
Još jedan govor pun mržnje ćete početi definitivno psovkom na nacionalnoj osnovi.Još jedan govor pun mržnje ćete propratiti pljuvanjem na svaku moguću svetkovinu i...
Svake dvije godine nekad slabijim,a onda opet jačim intenzitetom promovira se učešće žena u politici.Najčešće pred izbore. U međuvremenu se vrlo rijetko postavlja pitanje...
Dvadeset godina nakon rata, u vrijeme kad internetom obdareni klinci razgledavaju krajolik Marsa, samoprozvani lideri busaju se pričom tko je s kim u savezu i tko je bolji zaštitnik zemlje.
Zatim, treba demistifikovati problem nasilja, odbacivanjem simplističkih tvrdnji da se komunizam 20. veka previše služio ekstremnim ubistvenim nasiljem. Treba voditi računa da ne upadnemo ponovo u tu zamku. Kao činjenica, ovo je strahovito tačno. Međutim, takvo direktno fokusiranje na nasilje zamagljuje osnovno pitanje: u čemu je bio problem sa komunističkim pokretom kao takvim? Kakav je unutrašnji nedostatak tog projekta gurnuo komuniste ka neobuzdanom nasilju? Nije dovoljno reći da su komunisti zanemarili „problem nasilja“; ka nasilju ih je gurnuo dublji, društvenopolitički neuspeh.
Glamur se u zrelo doba socijalističke Jugoslavije, dakle, od početka šezdesetih, zasnivao na ljudima koji su, kao slavni, obilazili i neke kafane. U naše vrijeme kafane će neke anonimne ljude činiti slavnim, i to će se onda zvati glamurom. Tako je i današnja dubrovačka „Gradska kavana” mjesto na kojem, ukoliko ste bogati, možete postati i – slavni.