Međunarodni dan žena, 8. mart, odavno je na našim prostorima prestao biti sinonim dugogodišnje borbe žena za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost. Ovaj dan postao je nešto sasvim suprotno, dan kada muškarci izražavaju posebnu „pažnju“ prema ženama, kupujući im cvijeće, bombonjere ili upućujući poneku lijepu riječ ili gestu. Malo ko tada, idući kroz grad sa poklonom u ruci, razmišlja o tome da ovaj praznik za žene ima mnogo dublji, revolucionarniji i humaniji karakter. Malo ko tada razmišlja da je riječ o Danu kada su žene odlučile da se bore za svoja prava.
Da li je 8. mart izgubio svoj pravi, izvorni smisao i sveo se samo na poklone, pokušali smo doznati iz razgovora sa našim sugrađanima. Većina ih smatra da u vremenu deklarativno ostvarene ravnopravnosti, ženska prava nikada nisu bila ugroženija.
Tako studentica Maja Vuković smatra da je uvijek lijepo dobiti poklon, ali da 8. mart ne bi trebalo da bude samo dan kada se dijele pokloni, već i kada se govori o borbi žena za ravnopravnost.
“Živimo u patrijarhalnom društvu, gdje se smatra da je ženama mjesto u kući. Diskriminacija se ogleda u svakom segmentu života žena u BiH, nema nas u vlasti, dosta smo manje plaćene za iste poslove od muškaraca, a i nasilje nad ženama je kod nas i te kako prisutno. Stoga, dobiti poklon, cvijet ili bombonjeru, ništa ne mijenja. Puno je važnije promijeniti svijest o pravima žena u našem društvu”, kaže za Buku Maja.
Nezaposlena majka dvoje djece, Ana Marić, mišljenja je da ovaj dan nije ništa drugačiji od bilo kog drugog dana u godini, ali da neki vjeruju da je dovoljno reći danas je 8. mart, zaslužila si cvijet. “ Ja sam na birou već šest godina. Kada sam ostala trudna sa prvim djetetom, dobila sam otkaz i od tada nikako ne mogu doći do posla. Javljam se na sve moguće oglase, ali kada čuju da imam dvoje male djece, za mene se vrata zatvaraju. O kakvoj borbi žena i njihovim pravima možemo govoriti, kada ja kao majka nemam pravo ni na posao. Borba žena za njihova prava možda ima smisla u nekim razvijenim zemljama, ovdje kod nas je to još uvijek borba za goli opstanak. O tome treba pričati u medijima, a ne samo dati prostor politici koja nas je i dovela do ovoga ”, ističe Ana Marić.
Naša treća sagovornica, šezdesetpetogodišnja penzionerka Rajka Savić, kaže da svake godine za ovaj praznik od djece i muža dobija poklone i da je ovaj dan za nju uvijek bio poseban. “U vrijeme socijalizma, ovo je zaista bio Dan žena. Imali smo organizovane fešte, gdje smo se družili i ovaj dan proslavljali uz pjesmu i igru, a istovremeno smo bili i svjesni kakvu su borbu žene vodile da bi dobile ovaj dan. Danas je, vidim, to dosta drugačije, sve je nekako iskomercijalizovano i izgubilo je svoj pravi smisao. Meni je ipak ovaj dan posebno drag jer ga provodim u krugu svoje porodice, sa djecom i uz obavezne crvene karanfile”, kaže za naš portal Rajka.
Vlasnica banjalučke cvjećare Uniko, Stanija Radukić, kaže da je muška logika jednostavna – 8. mart je dan kada se pokloni cvijet, tu sve počinje i tu se sve završava. “To je kod nas jedna tradicija, koja nema nikakve veze sa pravima žena i njihovom borbom za ravnopravnost. Žene nikada nisu, niti će imati ista prava kao muškarci, pogotovu ovdje kod nas”, istakla je za Buku Radukić i dodala da vjeruje da će ovaj praznik opstati, ako ne kao praznik žena, onda barem kao praznik mama, baka, učiteljica, jer djeca redovno na ovaj dan za njih kupuju cvijeće.
I za kraj naše male ankete, ostavili smo izjavu sugrađanina Dalibora Nedića, koji smatra da žene treba da se bore za pravi smisao 8. marta, i da nikako ne pristanu da ovo bude dan kada se ženama poklanja lažna pažnja.
Podsjećanja radi, Dan žena se vezuje za 1857.godinu, kada su radnice tekstilne industrije u New Yorku, zbog loših uslova rada i niskih plata, izašle na ulice. Iako je policija rastjerala demonstrante, uslijedilo je osnivanje prvog sindikata radnica. Protesti su se nastavili i u budućnosti, a 1908. god. je 15.000 žena marširalo ulicama New Yorka, tražeći pravo glasa, kraće radno vrijeme i bolje plate. Napori Amerikanki postali su uzor Evropljankama, koje su tek nakon toga počele da se bore za svoja prava. Od 1910. godine, na prijedlog Clare Zetkin i socijalističke partije Njemačke, donesena je odluka da se 8. mart proglasi Međunarodnim danom žena.