Ivan Acman, dijete Lebensborna, u Auschwitzu, gdje mu je umrla majka. (Foto: Bela film/Uhvaćeni na izvoru – Slovenska djeca Lebensborna
U augustu 1942. njemački vojnici u ime Velike Njemačke otrgnuli su djecu iz zagrljaja mnogih slovenačkih majki i mnoge od njih zauvijek razdvojili. Više od šest stotina ove djece poslato je u logore gdje su podvrgnuti germanizaciji, odabrani na osnovu izgleda i zdravlja, uključeni su u takozvani Lebensborn projekat.
Priče o četvero ukradene djece koja su bila uključena u ovaj nacistički rasni eksperiment sada su predstavljene u dokumentarnom filmu Zarobljeni na izvoru – Slovenska djeca Lebensborna. Film je premijerno prikazan u srijedu na Festivalu dokumentarnog filma u Ljubljani, a neposredno prije premijere razgovarali smo s redateljicom Majom Weiss , koscenaristkinjom Natašom Konc Lorenzutti i pionirom Lebernsbornovog istraživanja, njemačkim istoričarem dr. Georg Lilienthal.
Osnovan 1935. godine od strane Heinricha Himmlera, Lebensborn (u prijevodu izvor života) je u početku bio zamišljen kao porodilište za žene oficira, ali je kasnije SS organizacija počela podsticati vanbračno majčinstvo kako bi povećala demografski rast. U domovima Lebensborna, žene koje nisu bile udate mogle su rađati, skrivene od očiju javnosti. Mogli su da daju djecu na usvajanje, što su takođe organizovale službe ove organizacije. Između 1936. i 1945. godine, između 7.000 i 8.000 djece rođeno je u osam Lebensbornovih domova u Njemačkoj – većinom od neudatih majki.
Lebensborn domovi su otvoreni i u Austriji, Francuskoj, Belgiji, Norveškoj, Danskoj i Luksemburgu. Ukupno ih je bilo 25. Sudeći prema zapisima historičara dr. Oko 12.000 vanbračne djece norveških majki i njemačkih vojnika rođeno je Georgu Lilienthalu u norveškim domovima.
Međutim, kako Himmler nije bio zadovoljan brojem ovih rođenja, SS organizacija u istočnoj Evropi, posebno u Poljskoj, Češkoj, Sloveniji i bivšem Sovjetskom Savezu, počela je da otima djecu. Čak 50.000 njih navodno je oteto. Većina je dovedena u logore gdje su germanizirana. Nekoliko stotina je odabrano za Lebensborn.
Prema riječima autora filma, koji su uporedili podatke iz slovenačkih i njemačkih arhiva, u Sloveniji je ukradeno 645 djece u dobi od dvije sedmice do 17 godina. Za program Lebensborn odabrano je 29 beba. Ovu djecu su potom hranili politički lojalni parovi koji sami nisu mogli imati djecu. Sudbine ove djece bile su veoma različite.
Maja Weiss, dr. Georg Lilienthal, Nataša Konc Lorenzutti. (Foto: Jan Gregorc/N1)
N1: Našao sam podatak da je od 29 slovenačke djece koja su bila uključena u program Lebensborn, šestero djece trajno germanizirano. Šta to znači?
Nataša Konc Lorenzutti (NKL) : To znači da su ti ljudi možda i saznali ko su ili šta im se dogodilo, ali se nisu vratili biološkim roditeljima ili rođacima jer nisu htjeli, jer više nisu imali roditelje , ili ih niko nije pronašao.
Znamo da je jedna od ovih šest ostala u Njemačkoj, jer je bila vezana za hraniteljice. Imala je kontakt sa rođacima u Sloveniji, a otišla je i na odmor kod bake. Njena biološka majka je već umrla.
Kao prvo, znamo da je odbila da se vrati svojoj biološkoj majci, vjerovatno i pod pritiskom usvojitelja, koji nisu htjeli da je izgube. Ova majka je tako ostala bez svog jedinog djeteta.
Dvojica zauvijek germanizovanih su prikazana u filmu, ali gdje su dvojica nepoznata. Nije nam poznato njemačko ime jednog od njih. Ali znamo za Martina Janežiča , koji je u Njemačkoj dobio ime Dieter Meiwes i nikada nije službeno pronađen.
Georg Lilienthalm (GL) : Otkrio sam njegov identitet kada smo snimali dokumentarac 1994. Bio je s nama kada smo snimali ovaj dokumentarac. Rekao sam mu ranije da imam informacije o njegovom rodnom mjestu. Znao je da je usvojen, ali je mislio da su mu biološki roditelji Nijemci. Kada sam mu pred kameru rekao da je iz Slovenije, bio je jako šokiran. Nije rekao ni riječ. Otišao je sutradan. Rekao je producentu da ne dozvoli objavljivanje ovog snimka. Od tada se nismo čuli.
Mislim da je tako reagovao jer je po profesiji policajac i bio je zabrinut kako će takvo otkriće uticati na njegovu karijeru.
N1: Captured in the Source govori o četiri osobe koje su ukradene kao djeca i odvedene u Lebensborn. Kako su se desile ove otmice?
Maja Weiss (MW) : Ove otmice su počele kada se uporište Trećeg Rajha proširilo na Donju Štajersku i dio Gorenjske. Godine 1942. stigla je naredba Hajnriha Himlera, i zato što je u Sloveniji već bila pobuna protiv okupatora… Došlo je do masovnih hapšenja. Za vrlo kratko vrijeme uhapšeno je oko 1.200 ljudi. Okupili su ih u jednoj školi u Celju i počeli da ih razdvajaju. To se dogodilo u avgustu 1942.
Kako je to prošlo? Došli su u kuću i odveli ih.
NKL : To su uglavnom bili noćni prepadi. Nakon dvije velike akcije – jedna je održana od 3. do 5. augusta, a druga, manja, 15. avgusta – žene i djeca okupljeni su ujutro u dvorištu okolne muške škole u Celju. Većina muškaraca je već bila streljana u Starim Piskrama.
Prebrojani su u školskom dvorištu. Na ovim spiskovima, koji su nam sada od velike pomoći, ljudi već imaju germanizovana prezimena. PromIJenili su ih u hodu.
Potom su bili smješteni na nekoliko dana u školu koja je bila koncentracioni logor. Prema svjedočenjima, majke i bebe su i ranije bile odvojene, bebe su im dovođene samo na hranjenje. Ako bi beba u to vreme nestala, majka ne bi mogla da zna kada i gde je odvedena.
U prvoj kampanji, majke i djeca su razdvojeni u noći sa 9. na 10. avgust. U to vrijeme su navodno došli sa strašnim bezobrazlukom prema majkama i počeli da ih odvlače od djece. Pojavio se alarm. Vrata su bila zaključana i majke više nisu mogle doći do svoje djece.
MW : Nataša to odlično opisuje u svojoj knjizi Senka bez muškarca, koja je zapravo film u prozi.
I djeca i hranitelji su živjeli u laži
Sudbine ove djece, koja su potom došla u njemačke porodice kroz projekat Lebensborn, bile su različite. Neke od ovih porodica su bile veoma ljubazne i uzele su ovu decu kao svoju.
NKL : Od četiri prikazane u filmu, samo je Ingrid von Oelhafen odrasla u nevoljnoj, hladnoj porodici, tako da je cijeli život imala osjećaj da je ljubav nešto što boli, što te ostavlja na miru. Nikada se nije udavala i sama kaže da bi njene ljubavne veze vjerovatno bile drugačije da je odrasla u normalnoj porodici.
Inače, hranitelji koje poznajemo bili su uglavnom brižni.
Više na N1 Slovenija.