Negdje na pola puta, na granici između BiH i Srbije od kako je 2018. godine aktivna migrantska ruta do danas nema zvaničnog broja ljudi koji su nastradali u pokušaju da se prelaskom granica ka EU domognu boljeg i srećnijeg života.
Grobovi neobilježeni, a porodice bez spoznaje o sudbini najbližih
“Samo u Bijeljini, mi iz GSS, iz Drine smo izvukli na desetine tih utopljenika, kojima je, nažalost, nakon toliko dugih i teških pređenih kilometara Drina bila prepreka do konačnog cilja. Često i sami,nakon što dobijemo dojavu da se u Drini nalazi beživotno tijelo, imamo problem da mu priđemo,jer Drina je nepredvidiva. Ali, nikada se još nije desilo da nekoga nismo izvukli,ako smo ga uočili. Nažalost, moram da kažem da se tu više ne radi o spašavanju života, već izvlačenju tijela utopljenika” kaže za Buku Miroslav Vujanović pripadnik GSS.
Radi se o migrantima iz afričkih zemalja i sa Bliskog istoka. Uglavnom je riječ o porodicama koji preko teritorije Bosne i Hercegovine pokušavaju doći do zemalja Zapadne Evrope.
“Pretežno idu u grupama, to su porodice i jako je mučno i teško kada neko od članova te porodice nastrada. Oprezno se pristupa svemu tome i mogu pohvaliti ljude iz GSS što se krajnje ljudski i humano odnose prema tim ljudima, pažljivo i bez oštećenja tkiva” ispričao je za Buku Miroslav Vujanović pripadnik GSS.
Na putu ka obećanoj zemlji
Mladog aktivistu iz Tuzle Nihada Suljića koji već nekoliko godina pomaže migrantima i izbjeglicama koji se na putu ka “obećanoj zemlji” nađu na sjeveroistočnom dijelu BiH i bijeljinskog patologa dr Vidaka Simića povezala je ljudska i humana gesta- da svaka ova žrtva hladne Drine bude dostojanstveno ukopana.
” Prije pet godina u Tuzli je boravio jedan momak iz Afganistana, javio mi se prije dvije godine i rekao da je njegov poznanik ,mladić iz njegovog sela, nestao na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine. Otišao sam u Zvornik i uspjeli smo pronaći to tijelo,koje je nakon završenih administrativnih postupaka, vraćeno u Afganistan. Tada sam otkrio da to nije jedinstvwen slučaj, da ih ima mnogo. Po zakonima, ljudi se sahranjuju na gradskim grobljima na području opštine gdje su pronađeni”, ispričao je za Buku aktivista Nihad Suljić.
Foto: Nihad Suljić
Suljić: “Svako ljudsko biće zaslužuje dostojanstven grob”
Tako su mala drvena obilježja kraj Drine zamijenili spomenici. U bijeljinskom naselju Hase je 17 ukopanih migranata, dva su ukopana na drugom groblju u Bijeljini, tri u Bratuncu i oko 20 u Karakaju kod Zvornika.
“Svako ljudsko biće zaslužuje dostojanstven grob odnosno mezar i želio sam da oni budu sačuvani od zaborava, takođe još jedan od razloga zbog kojih smatram da je bitno obilježiti ta mjesta jeste to što vjerujem da će se vjerovatno u dogledno vrijeme pojaviti oni koji tragaju za svojim članovima porodice nestalim na granici između Srbije i BiH”, ispričao je Suljić za Buku.
Simić: “Dok postojim čuvaću uzorke u nadi da će se porodice javiti”
Doktor Vidak Simić, patolog u bijeljinskoj bolnici, ispričao nam je da se prvi slučaj utopljenog migranta dogodio još 2016. godine.
“Od tada, do danas”, priča za Buku dr Vidak Simić, “iz godine u godinu bilo ih je sve više. Moj zadatak je da načinim obdukciju, sačinim fotodokumentaciju i obdukcioni zapisnik i uzmem DNA uzorak. To je uzorak koštani, koji se uzima iz butne kosti. Po Zakonu, taj uzorak se čuva šest mjeseci. Ipak, zbog mog vaspitanja, morala, Hipokrata i one sintagme “bolesnici su naši gospodari” u što ja čvrsto vjerujem- ja sam odlučio da ih čuvam mnogo duže. Tačnije, čuvam ih sve dok se ne izvuku DNA profili iz tih koštanih uzoraka”, rekao je za Buku dr Vidak Simić.
Foto: Dr Vidak Simić
Vidak i Nihad imaju zajednički cilj – da uz pomoć nadležnih institucija pronađu način da pomognu porodicama koje traže svoje bližnje.
“Te porodice često zbog jezičke barijere ne znaju kome se obratiti. Ako im već nismo mogli pomoći dok su bili živi, bar ovako da im vratimo dostojanstvo”, pojasnio je aktivista Nihad Suljić za Buku.
Ogledalo politike zatvorenih granica
Komemoracijom i otkrivanjem spomenika za NN lica na bijeljinskom groblju 20. januara ove godine, odata je počast migrantima, nestalim i poginulim na riječnim granicama na ovom području. Cilj je skrenuti pažnju na njihove tragedije, ali i važnost identifikovanja, kako bi porodice stradalih mogle naći smiraj.
Petar Rosandić, predsjednik nevladine organizacije iz Austrije “SOS Balkanroute”, ispričao je tada da se radi o jednom pionirskom projektu na ovim prostorima.
“Ovo je jedan signal iz BiH ka cijeloj Evropi, jedna opomena koja podsjeća da ljudi ovdje ginu, jer nemaju legalne puteve za bijeg. Treba vidjeti i čuti istinu o balkanskoj ruti, jer to je njihovo ogledalo. Ogledalo politike zatvorenih granica, čeličnih žica i nehumanosti prema ljudima”, rekao je tada Rosandić za Buku.
Na mermernim svjedočanstvima o prerano i trgično izgubljenim životima, u Bijeljini stoji natpis: “Ovdje su sahranjeni migranti i izbjeglice u čiju čast je posađen drvored sjećanja. Nikada nećemo zaboraviti vas i vaše prekinute snove u Drini. Bijeljina 2024”.
