Nedavni period izrazito vjetrovitog vremena, koji je
nažalost prouzrokovao štete u pojedinim područjima Bosne i Hercegovine,
privukao je pažnju javnosti koja ne
prestaje da se pita šta se dešava sa klimom u BiH-zašto imamo tako jake
vjetrove, tople zime, te čekaju li nas ovog ljeta opet superćelijske oluje…
Tim povodom razgovarali smo sa Sanelom Avdićem I Markom
Bogdanićem administratorima stranice BHMETEO.ba, koji su sa nama podijelili
svoje uvide i analize.
Kako kažu za BUKU pojava pojačanog južnog i jugozapadnog
vjetra u periodu od kasne jeseni do ranog proljeća je sasvim uobičajena za naš
region. To se dešava, pojašnjava Avdić, u slučajevima kada dođe do formiranja
izražene ciklone aktivnosti iznad jugozapadne i zapadne Evrope, pa se pokrenu
jaka jugozapadna visinska strujanja prema našim krajevima. Nerijetko u takvim
slučajevima do nas dospje i saharski pijesak i prašina obzirom da ta strujanja
idu i preko sjevera Afrike, u šta smo se mogli uvjeriti proteklih dana.
“U proteklim mjesecima bez obzira što je bilo dosta
vjetrovito, nisu zabilježeni neki ekstremno jaki udari vjetra. Ako se vratimo u
prošlost, puno opasnije je bilo u decembru 2017. godine kada su udari vjetra
dostizali u pojedinim mjestima i do 120 km/h uz značajne materijalne štete. Klimatske promjene i generalno globalne
zatopljenje dolazi sve više do izražaja. Protekla godina je završila kao
globalno najtoplija od početka mjerenja”, pojašnjava Sanel Avdić.
U budućnosti, kaže, kao i svaki put u periodu od kasne
jeseni do ranog proljeća će biti povremene pojave jakih i olujnih udara južnog
vjetra. Nekad će biti nešto jači, a nekad nešto slabiji. Kada je u pitanju
jugo, veći dio zemlje je uvijek na udaru. Po običaju slabiji vjetar bude na
krajnjem sjeveroistoku Bosne obzirom na ravničarski dio, a najjači vjetrovi su
uvijek u sklopu visokih planina.
U razgovoru smo se dotakli i zime koje ove godine gotovo I da
nije bilo, ali i proljeća koje je krenulo kao izuzetno toplo.
Kako kaže Bogdanić, zime su se kod nas odavno izgubili u
pogledu kontinuiteta i trajnosti. Zadnja prosečna zima, lokalno malo hladnija
od prosjeka zabilježena je 2016/17 I to najviše zbog januara koji slovi za
posljednji sibirski mjesec u našim krajevima. Svaka zima nakon toga bivala je
toplija a zimski prodori unutar zime izolovaniji i kratkotrajniji. To će se
nastaviti i u budućnosti.
“Blage, više mediteranske zime uz ponekog uljeza (hladniju)
u narednom dužem periodu. 2012. i 2017. godine će se dodatno prorijediti i
pitanje je može li zima u tolikom obimu više i zahvatiti naš region”,
konstatuje Bogdanić.
Na kraju samo naše sagovornike pitali i kakvo nas ljeto očekuje,
te hoće li biti superćelijskih oluja.
Avdić kaže da su supećelijske oluje su moguće i ovog ljeta.
One se najčešće javlju iznad ravnica, pa su u našoj zemlje dijelovi sjeverne i
sjeveroistočne Bosne najviše u opasnosti za njihovu pojavu. Što se tiče
prognoze za ljeto, ističe, prema trenutnom stanju na prognstičkim modelima
očekuje nas iznadprosječno toplo ljeto i sa manje padavina u odnosu na prosjek.
Bogdanić se nadovezuje i kaže da kada je riječ o ljetima kod nas
situacija nije dobra: “Globalno zatopljenje najprije se odrazilo na ljeta a sa
vremenom i dobilo na intenzitetu. U pogledu trajnosti i intenziteta, zadnje
hladnije ljeto od prosjeka imali smo još 2005., 2014. oko ili malo ispod
prosjeka a na dalje svako ljeto završavalo bi toplije od prosjeka. 2018. I 2020.
uz nešto prihvatljivija temperaturna odstupanja a 2012., 2017. i zadnjih
nekoliko ljeto ekstremno je vruće uz obaranje mnogih rekorda od kada se vrše
mjerenja. Takođe rizici za sve češće i duže sušne periode su opravdani i
prisutni, ali isto tako zbog sve većeg naboja enegije kao produkt velike
vrućine, povećaće se i broj superćelijskih oluja”, pojašnjava Avdić.
I na kraju razgovor naši sagovornici zaključuju da je od
ključne važnosti da nastave pratiti klimatske promjene, ali da se I mi sami prilagođavamo
novim okolnostima kako bismo zaštitili životnu sredinu i zajednice.