Dobar zanatlija i u Republici Srpskoj može dobro da zaradi, izjavio je Srni Uroš Ristić iz Teslića koji se nakon tri godine rada u Njemačkoj vratio u rodno mjesto i registrovao preduzeće u kojem za poslove elektromontaže i postavljanja sistema video-nadzora angažuje nekoliko radnika, a zbog obima posla planira da firmu čak preregistruje u društvo sa ograničenom odgovornošću.
Ristić je istakao da je po povratku u Teslić morao da odgovara na pitanja sugrađana i i rodbine zašto je odlučio da se vrati, kao i na komentare onih koji su ostali u Njemačkoj i smatraju da će se on tamo ponovo vratiti.
“Ja nikog ne slušam i idem po svom. Imam svoj stav, ali i znanje. Meni se ovdje sviđa. Mogu dobro da zaradim. Mogu sebi da odredim radno vrijeme i kada ću otići na kafu”, rekao je Ristić.
On je napomenuo da se mora raditi – gdje god.
“Važno je da si dobar u svom poslu, spreman rizikovati i biti manje podložan negativnom uticaju sredine”, istakao je ovaj dvadesetpetogodišnjak, po zanimanju električar, koji je po nagovoru vršnjaka 2021. godine odlučio da sreću pronađe u NJemačkoj, radeći za privatnika sa područja Teslića na gradilištima u Hajdelbergu i Majnhamu.
Ristić se u Teslić vratio prošle godine, nakon što je u NJemačkoj radio od 10 do 13 časova dnevno, šest dana u sedmici, manje-više poslove pomoćnog radnika.
“Naš čovjek kao poslodavac u NJemačkoj više te cijeni kada poznaješ strani jezik nego šta znaš da radiš. Naši ljudi su tamo angažovani za poslove šegrta – štemaju, razvode, buše”, naveo je Ristić.
On je istakao da je po pitanju odnosa prema poslu katogeričan i više poštuje njemačku poslovnu etiku i njihov odnos prema radniku, bilo da je stranac ili domaći, nego što ga imaju poslodavci sa područja bivše Jugoslavije.
Ristić je rekao da mu nije odgovarao takav tempo života, u odnosu na Teslić gdje je, kako je rekao, mnogo opuštenije.
“U NJemačkoj sam znao ustajati i u 3.00 časa ujutro. Odeš na gradilište, pripremiš se i radiš sve do 17.00 časova. Vratiš se u smještaj a već je 21.00 čas, i samo ti je da legneš i da spavaš”, prisjetio se Ristić.
On je naveo da mu je u tom periodu subota poslijepodne, kada se vrati sa gradilišta, bila predviđena za pranje veša i nabavku ličnih potrepština jer, kako je istakao, u nedjelju nemaš volje ni za šta.
Ristić je napomenuo i da mu je teško padao i dolazak kući jednom mjesečno.
“Kada se odlučiš da odeš ti si stranac i tamo i kući”, iskren je Ristić.
On je ocijenio da se u inostranstvu, dok nije krenulo sa virusom korona i dešavanjima u Ukrajini, iole moglo živjeti, zaraditi i nešto uštedjeti.
“Nakon toga počela su poskupljenja troškovi stanarine, režija, hrane. Preskupo”, naveo je Ristić i dodao da je za troškove smještaja u zajedničkom stambenom prostoru plaćao i do 600 evra, s obzirom na to da su troškovi veći što je i grad veći.