Od 2302
kandidata i kandidatkinja sa ukupno 165 listi državljani Republike Hrvatske birat će
151 zastupnika/cu u Hrvatskom saboru. Odštampano je 3.550.000 glasačkih listića
od 1. do 11. izborne jedinice (skupa s dijasporm), te 430.000 glasačkih listića
za izbor predstavnika nacionalnih manjina, saopštilo je Državno izborno
povjerenstvo u martu. Do 8. aprila utvrđen je
konačan broj od 3.733.398 birača sa prebivalištem u Hrvatskoj i bez
prebivališta u Hrvatskoj. Pravilo da 6/14 osoba na izbornoj listi moraju biti
žene ili muškarci nisu ispoštovale 32 liste zbog čega im prijeti kazna od
212.000 eura, izvijestila je Hina. Detaljnim pregledom biračkih mjesta portal
Faktograf.hr utvrdio je da će se na predstojećim izborima glasati u najmanje
sedam župnih ureda, stanova ili dvorova, 345 privatnih kuća i desetak kafića,
restorana ili vinskih podruma zbog nedostatka drugih lokacija za biračka mjesta
u pojedinim lokalnim zajednicama. Sagovornice i sagovornici BUKA magazina tvrde
da je javnost na niskim razinama optimizma u vezi sa ovim izborima te da su
aktivnosti političkih stranaka i pokreta ograničenog dosega jer ih ne prati
strukturni rad na aktivaciji građanstva. Predizborni programi daleko su od
formulacije konkretnih javnih politika, pogotovo politika inkluzine
marginalizovanih i ranjivih grupa.
Umjesto o nacionalnoj sigurnosti, mora
se početi govoriti o sigurnosti ljudi. To bi izazvalo cijeli niz strategija i
politika s fokusom na ljude, tvrdi Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog
novinarskog društva.
Mediji otkrivaju nove korupcijske
skandale koje pokušavaju da opovrgnu političari koji ih čine, ocjenjuje Zovko,
vjerujući da je zbog zanemarivanja problema od strane njegovih protagonista
društveno povjerenje u politiku u kontinuiranom padu.
„Nemogućnost proizvodnje novih
nekorumpiranih kadrova koji uživaju povjerenje javnosti čini se da je doseglo
najniže razine. Osim toga, inflacija se čita i u čestim tekstovima o novom
rastu cijena hrane i opet nikakvim političkim odgovorima na to. Javnost također
postaje sve svjesnija klimatskih promjena, što počinje utjecati i na opću
atmosferu u društvu proizvodnjom osjećaja nemoći. Ako se tome pridoda još i to
da na globalnoj razini stalno izbijaju novi oružani sukobi, ljudi se nemaju baš
za što “uhvatiti”, da tako kažem. A to što se političari u kampanji
umjesto ovim problemima bave sitnim međusobnim prepucavanjima nimalo ne pomaže“
– kaže Zovko.
Istorijski gledano, političke stranke
imale su zadatak da socijalizuju javnost. Danas je to zapostavljena mogućnost,
kaže Zovko, postavljajući pitanje da li se time gubi osnovna politička
pismenost.
„Olakotna okolnost je što išta iole
progresivno gura Europska unija, ali otegotna je to što ni te politike nisu
progresivne onoliko koliko narod ima potreba za zaštitom u ovim nesigurnim
vremenima. Hrvatsko novinarsko društvo kao krovna novinarska organizacija u
Hrvatskoj poslala je svim parlamentarnim strankama koje sudjeluju u kampanji za
izbore pet zahtjeva novoj vladajućoj većini, odnosno novoj Vladi RH. Ukidanje
zakona opasnih namjera, odnosno LEX AP, depolitizacija Vijeća za elektroničke
medije, pošteno i transparertno
financiranje medija osnivanjem zajedničkog Fonda za medije, uspostavljenje
mehanizama za rano odbacivanje SLAPP tužbi i Izmjene zakona o HRT-u“ – kaže
Zovko, tvrdeći da će na HND na poštovanje tih zahtjeva natjerati buduću vlast
prvenstveno zato što ne ovise o njihovoj milostinji.
Izbori ne donose novine, ali inovacija
ne mora biti u fokusu izbora, ocjenjuje Cvijeta Senta iz Centra za mirovne
studije.
„Dovoljno je da se javne politike
stabiliziraju tj. da ih se izradi na participativan način, kroz uključivanje
stručne javnosti na početku, a ne usred procesa ili na kraju, kroz organizacije
javnih rasprava, a sve na vrijeme i u roku, uz poštivanje svih standarda. Potom
je potrebno da se javne politike provode i po isteku provedbe evaluiraju kako
bi se nalazi uključili u idući ciklus izrade“ – kaže Senta.
Vidljiv je trend da se u kampanji sve
manje pažnje posvećuje programu ili sadržaju, ocjenjuje Tea Radović iz Centra
za mirovne studije.
„Vidimo da neke političke opcije
istupaju s kontradiktornim stavovima, iako imaju program, a i u debatama se
samo dio sudionika poziva na konkretne politike koje su kreirali u svojim
programima, a više se rasprave svode na vrijednosne debate“ – kaže Radović.
Zahtjeve koji se u ovm trenutku mogu
postaviti pred buduću izvršnu vlast i budući parlament već su formulisale
nevladine organizacije i sindikati, kaže Senta, napominjući da su svoje
zahtjeve predali i Clubtura, Gong, Mreža mladih Hrvatske, Inicijativa GOOD. Ti
i zahtjevi poboljšanja statusa marginalizovanih i ranjivih grupa o kojim se
buduća vlast mora očitovati moraju postati redovan posao buduće vlasti.
„Ako ne postoje ideje kako to riješiti
na domaćoj razini, može se konzultirati iskustva drugih država članica EU, kao
i policy planove na razini EU, primjere dobre prakse koji postoje zapisani i
objavljeni“ – zaključuje Senta.
Ne znajući hoće li na izbore ići u
širokim koalicijama ili zasebno, većina stranaka propustila je šansu za dijalog
sa širom društvenom zajednicom prije nego su predložile zvanične programe,
ocjenjuje dr.sc. Kristian Sedak, viši asistent Odjela za komunikologiju
Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Sada se – tvrdi Sedak – stvara
kakofonija i informacijska zasićenost od predizbornih programa koji se
svakodnevno promovišu u raznim izbornim jedinicama. Dio političke arene
prebacio se u online prostor i na društvene mreže ali alati za segmetiranje i targetiranje
publike nisu dobro iskorišteni, ocjenjuje Sedak, dodajući da većina stranka
želi stvoriti širi uticaj i da tako biraju obraćanje široj publici,
postavljanje agende prema isključivo onim temama o kojima žele pričati.
„Aktivna interakcija se ne može
unaprijed planirati i definirati, ona otvara prostor za nepredvidive reakcije
birača i može rezultirati gubitkom kontrole nad porukom. Politika već dugo ima
negativan imidž, politička se kultura također srozala pa neki političari nisu
spremni riskirati konfrontaciju, neželjene događaje i negativni publicitet.
Jednosmjerna je komunikacija dobro rješenje i za političare koji nemaju spremne
odgovore na sva pitanja i za one koji po svaku cijenu žele izbjeći iznošenje
stava o zapaljivim i polarizirajućim temama“ – kaže Sedak u razgovoru za BUKU.
Socijalizacija javnosti je važna za
postavljanje grupnog identiteta, osjećaja pripadnosti i usvajanje norma
ponašanja i u direktnoj je suprotnosti sa politikom koja opstaje na društvenim
sukobima, ocjenjuje Sedak.
„Socijalizacija javnosti se oslanja na
jake političke institucije, a pogotovo u ovoj kampanji vidimo pokušaj da se
institucije iskoriste kao nebitno sredstvo za postizanje usko parcijalnih
političkih ciljeva. Podizanje svijesti, edukacija i poticanje na aktivniju
uključenost birača u političke procese utječe na izgradnju odnosa političara i
birača, institucija i građana. Time povećava povjerenje građana u institucije“
– zaključuje Sedak komentarišući zapostavljenu praksu i socijalizaciju javnosti
nasuprot manipulaciji biračkog tijela.