Ultraprerađena hrana već se duže vrijeme nalazi pod lupom stručnjaka, ali nova studija ukazuje na to da njezine posljedice na mališane mogu biti dublje od samog sastava obroka. Istraživanje je pokazalo da djeca koja unose više ovakvih namirnica ispoljavaju intenzivniju moždanu aktivnost u centrima zaduženim za nagrađivanje i motivaciju dok posmatraju fotografije privlačnih jela poput keksa i pomfrita.
Ova pojačana reakcija mozga dovodi se u vezu sa većim skokom tjelesne masnoće tokom naredne godine, navodi Food Bible. Premda naučnici naglašavaju kako ovo istraživanje ne potvrđuje da takva hrana trajno mijenja funkcionisanje dječijeg mozga, ovi ishodi pokreću nova pitanja o uticaju prehrambenih navika na mozak u fazi razvoja.
Detalji istraživanja
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu JAMA Network Open sproveli su stručnjaci sa Medicinskog fakulteta Keck Univerziteta Južne Kalifornije. U studiji je učestvovalo 46 mališana starosti između sedam i deset godina, koji su na samom početku imali urednu tjelesnu težinu.
Naučnici su pomoću magnetne rezonancije (MRI) pratili kako dječiji mozak reaguje na prizore primamljive hrane. Pored toga, analizirali su njihovu ishranu i mjerili tjelesnu građu, obuhvatajući indeks tjelesne mase (BMI), procenat masnog tkiva i obim struka.
Tim je ustanovio da mališani koji češće konzumiraju ultraprerađenu hranu manifestuju pojačanu aktivnost u dijelu mozga poznatom kao dorzalni strijatum. Ta zona ima ključnu ulogu u sistemu nagrade i motivacije, odnosno u načinu na koji reagujemo na nadražaje koji nam donose zadovoljstvo.
Godinu dana kasnije, naknadna mjerenja su otkrila da su djeca sa izraženijim reakcijama u tom moždanom centru imala veći porast BMI-ja i tjelesnih masti. Istraživači su zapazili i da se veza između unosa ultraprerađene hrane i gojaznosti smanjuje kada se u analizu uračunaju moždane reakcije. To nagovještava da bi upravo način na koji mozak doživljava hranu mogao da objasni dio povezanosti između jelovnika i promjena u tjelesnoj strukturi.
Glavna autorka studije i profesorica na Medicinskom fakultetu Keck, Kathleen A. Page, pojasnila je zašto je period djetinjstva presudan. „Dječiji mozak se još razvija, navike se tek formiraju, baš kao i sklonosti ka određenoj hrani. To je osjetljivo razdoblje u kojem je mozak izuzetno prijemčiv za namirnice i okruženje u kojem se obroci konzumiraju“, izjavila je ona.
Preporuke nutricionista
Nutricionistica specijalizisana za dječiju ishranu, Penelope Henderson, smatra da ove spoznaje treba imati u vidu, ali ističe da ne treba gajiti strah prema hrani. Ona takođe upozorava da nisu sve namirnice iz grupe ultraprerađenih podjednako siromašne nutrijentima.
„Fokusirala bih se na uvođenje što raznovrsnijih namirnica od najranijih dana, umjesto što pojedinu hranu unaprijed proglašavamo lošom. Nisu sve ultraprerađene namirnice iste; recimo, određene vrste hljeba i obogaćene žitarice takođe spadaju u tu kategoriju“, kazala je.
Uz to je dodala: „Hrana sa višim sadržajem šećera, soli ili zasićenih masti može imati svoje mjesto u jelovniku, ali moramo voditi računa o tome koliko je često nudimo i u kojim količinama.“
Kako razviti zdrave navike bez trzavica
Za brojne porodice potpuno izbacivanje ultraprerađene hrane nije izvodljivo jer je ona cjenovno pristupačna, praktična i lako se uklapa u prenatrpane dnevne rasporede. Umjesto zabrana, Henderson savjetuje uspostavljanje opuštene atmosfere i rutine oko obroka i užina.
„Umjerenosti bih učila kroz redovne obroke, planirane užine i jasne granice. Ponudite primjerene porcije i ispoštujte dijete kada stavi do znanja da je sito. Izbjegavajte etiketiranje hrane kao ‘dobre’ ili ‘loše’ i nemojte pretvarati slatkiš u nagradu za pojeden brokolili ili drugo povrće“, savjetuje ona.
Prema njenim riječima, takav pristup slatkiše čini još primamljivijim, dok se povrće doživljava kao mučan zadatak. „Možete jednostavno poručiti: ‘Danas uz užinu imamo kekse’, a da pritom u razgovor ne unosite težinu, brojanje kalorija ili osjećaj krivice.“
Henderson podsjeća i da istraživanje ne govori o dugoročnim posljedicama. „Rezultati upućuju na potencijalnu vezu između moždanih reakcija na hranu i kasnijeg nakupljanja tjelesne masti. Ipak, oni ne dokazuju trajne promjene na mozgu niti nam otkrivaju šta će biti sa tom djecom kada odrastu“, pojasnila je. „Roditeljima bih preporučila da se usredsrede na podršku rastu, raznovrsnost i pozitivan stav prema hrani, umjesto što brinu oko svakog pojedenog zalogaja.“