Iako je pravosuđe u Republici Srpskoj u 95 odsto slučajeva donijelo osuđujuće presude za nasilje u porodici, više od 60 procenata počinilaca dobilo je tek uslovne osude. U praksi to znači da nasilnici ne provode ni dan u zatvoru, a kaznena politika, uprkos zakonskim izmjenama, i dalje ostaje na samom minimumu.
Ovo su neki od ključnih nalaza iz predstojećeg specijalnog izvještaja Fondacije „Udružene žene“ Banja Luka, predstavljenih danas na edukaciji pod nazivom „Zaštita žrtava nasilja u porodici – iskustva i praksa sudova“, održanoj u hotelu „Jelena“ u Banjoj Luci.
Izvještaj je obuhvatio 100 presuda iz 12 osnovnih sudova širom Republike Srpske, dajući jasnu sliku o dometima i slabostima pravosudnog odgovora na nasilje u porodici.
Djeca kao žrtve i izazovi u praksi
Izvršna direktorica Fondacije „Udružene žene“ Gorica Ivić istakla je za BUKU da je edukacija zasnovana na konkretnim analizama i iskustvima iz direktne podrške žrtvama. Posebna pažnja posvećena je situacijama kada su djeca prisutna tokom izvršenja nasilja, što po zakonu nosi teže sankcije.
„Kada je nasilje izvršeno pred djecom, i ona su žrtve nasilja. To je novina u našoj sudskoj praksi i ukoliko je dijete bilo prisutno tokom izvršenja krivičnog djela nasilja u porodici, zaprijećene su teže kazne — od 2 do 10 godina zatvora prema Krivičnom zakoniku RS. Međutim, uvidjeli smo da to u praksi još uvijek nije dovoljno definisano niti ujednačeno“, upozorava Ivić.
Ona navodi da je u pravosudnom postupku ključno sagledati ulogu djeteta i težinu trenutka kada ono mora da svjedoči protiv roditelja počinioca. Zbog toga je u radionice uključena i psihoterapeutkinja prof. dr Slavica Tutnjević sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, koja sarađuje i sa organizacijom „Nova generacija“.
Uslovne osude, sporazumi i presuda za femicid u Mostaru
Govoreći o strukturi kazni iz analiziranih presuda, Ivić naglašava da podaci jasno ukazuju na problem u kaznenoj politici.
„Preko 60 odsto slučajeva završava uslovnim osudama, dok su zatvorske i novčane kazne zastupljene sa po tek 21 odsto. Uslovna osuda podrazumijeva da nasilnik ostaje na slobodi. Takođe, imamo problem sa sporazumima o priznanju krivice. Iako su oni za pravosuđe ekonomični i efikasni, žrtva u tom procesu praktično gubi minimalna prava — priliku da svjedoči i da traži naknadu štete“, navodi Ivić.
Komentarišući nedavnu odluku Kantonalnog suda u Mostaru kojom je nepravosnažno osudio Anisa Kalajdžića na 45 godina zatvora za teško ubistvo 32-godišnje Aldine Jahić, Ivić je naglasila da ova presuda predstavlja istorijski trenutak. Istakla je da je do sada u praksi postojao samo jedan slučaj osude na kaznu zatvora od 45 godina, ali se u tom predmetu radilo o ubistvu i žene i djeteta. Ova presuda je izuzetno značajna jer je po prvi put u potpunosti uvažila rodni aspekt i kvalifikaciju femicida pri izricanju maksimalne sankcije.
Analiza je obuhvatila i predmete u kojima su muškarci navedeni kao oštećena strana (16 slučajeva), ali podaci pokazuju da oni nisu bili žrtve u partnerskim odnosima, već nasilja od strane djece ili očeva. S druge strane, žene se kao optužene pojavljuju u svega tri slučaja, što nedvosmisleno potvrđuje da je nasilje u porodici u praksi dominantno rodno zasnovano nasilje nad ženama.
Svijetli primjeri u Srpskoj ipak postoje: u četiri presude Osnovnog suda u Bijeljini po prvi put su u obrazloženjima jasno uvaženi rodni odnos i posebna ranjivost žrtve, dok se Osnovni sud u Doboju izdvojio kao primjer dobre prakse po izricanju pritvora kao jedine zaista efikasne mjere za sprečavanje ponavljanja nasilja i prevenciju femicida.
Edukacija sudija i tužilaca daje prve rezultate
Predstavnica Javne ustanove Centar za edukaciju sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj (CEST RS) Mila Čolić poručila je da se u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i Istanbulskom konvencijom kontinuirano sprovodi stručno usavršavanje nosilaca pravosudnih funkcija.
„Oblast rodno zasnovanog nasilja svake godine je zastupljena u Programu rada Centra, koji realizujemo kako samostalno, tako i u saradnji sa partnerima poput Fondacije ‘Udružene žene’. Fokus današnjeg događaja je pravosudni postupak iz perspektive žrtve i institucionalna podrška koja treba da ih ohrabri da prijavljuju i svjedoče o nasilju“, rekla je Čolić za BUKU.
Ona je dodala da se pomaci u praksi već vide kroz evaluacije i podizanje svijesti u pravosuđu: „Rezultate vidimo kroz rad pravosudnih funkcija, statističke podatke i istaknuto podizanje svijesti, te oštrije kazne u odnosu na raniji period kada su se pretežno izricale uslovne osude.“
Edukacija je okupila i predstavnike Ministarstva unutrašnjih poslova RS, centara za socijalni rad, psihologe, te predstavnike Ministarstva porodice, omladine i sporta RS, a naše sagovorice naglašavaju da je samo kroz čvrst multisektorski pristup i primjenu novog Akcionog plana moguće efikasno zaustaviti nasilje u porodici.