Rast cijena goriva, energenata, sirovina i transporta mogao bi pokrenuti novi talas poskupljenja, a građani bi posljedice najviše mogli osjetiti u prodavnicama. Iako se inflacija u pojedinim periodima usporava, to ne znači da cijene padaju.
Građane bi u narednom periodu mogao dočekati novi pritisak na kućne budžete, posebno kada je riječ o hrani i osnovnim životnim namirnicama.
Troškovi proizvodnje, energenata i transporta posljednjih godina značajno su porasli, a svaki novi rast cijena goriva ili drugih ključnih inputa može se kroz lanac snabdijevanja preliti i na krajnje potrošače.
CIJENE RASTU SPORIJE, ALI NE PADAJU
Inflacija je već promijenila potrošačke navike građana.
Činjenica da se rast cijena u određenom periodu usporava ne znači da su proizvodi pojeftinili, već samo da njihove cijene rastu sporijim tempom.
Posebno je osjetljivo tržište hrane, na koje utiče čitav niz faktora – od cijena goriva i električne energije, preko transporta i sirovina, do vremenskih prilika i kretanja na svjetskom tržištu.
HRANA JE TROŠAK OD KOJEG SE TEŠKO ODUSTAJE
Za domaćinstva je najveći problem što se potrošnja hrane ne može značajno smanjiti.
Kada poskupi određena namirnica, kupci mogu birati jeftiniju alternativu, kupovati manje ili čekati akcije, ali hrana ostaje neizbježan dio svakog kućnog budžeta.
Zbog toga bi novi rast cijena posebno teško pogodio građane sa nižim primanjima, koji veliki dio mjesečnih prihoda već izdvajaju za hranu, stanovanje, režije i prevoz.
GORIVO POVLAČI CIJENE NA GORE
Problem predstavlja i takozvani lančani efekat.
Skuplje gorivo povećava troškove transporta robe, skuplja električna energija podiže troškove proizvodnje, dok skuplje sirovine dodatno opterećuju proizvođače.
Kompanije dio tih troškova mogu određeno vrijeme zadržavati na svojim leđima, ali kada pritisak postane prevelik, dio poskupljenja se neminovno može prebaciti na kupce.
To znači da novi inflatorni udar ne mora početi direktno na rafama.
Može krenuti od goriva i energenata, a tek kasnije stići do prodavnica.
GRAĐANI VEĆ MIJENJAJU NAVIKE
Nakon prethodnih talasa inflacije, potrošači su već počeli mijenjati način kupovine.
Akcije i trgovačke marke postale su važnije, cijene se sve češće porede između prodavnica, dok se kupovina proizvoda koji nisu neophodni odlaže.
Ukoliko se nastavi rast troškova proizvodnje, transporta i energije, pitanje je samo koliko će novi pritisak na cijene biti snažan i koliko će ga na kraju osjetiti građani.
Jedno je sigurno – sporiji rast cijena nije isto što i pojeftinjenje, a za kućne budžete i dalje ostaje najveći izazov kako iz mjeseca u mjesec platiti sve skuplju hranu i osnovne troškove.