Domaća poljoprivreda ove godine suočena je sa udarom sa dvije strane – vremenske prilike su prepolovile ili gotovo uništile prinose pojedinih kultura, dok visoki troškovi proizvodnje i niske otkupne cijene ostavljaju sve manje prostora za zaradu. Poljoprivrednici upozoravaju da bez ozbiljnih ulaganja u navodnjavanje i dugoročne politike proizvodnja postaje neizvjesna.
Ovogodišnja suša ostavila je ozbiljne posljedice na poljoprivredu širom Bosne i Hercegovine. Posebno su stradale kulture kojima je za razvoj potrebna veća količina vode, a među najugroženijima je kukuruz.
Za proizvođače koji već godinama posluju uz visoke cijene sjemena, đubriva, goriva i druge mehanizacije, slabiji rod znači dodatni udar na ionako tanku računicu.
Poljoprivrednik iz Janje Mustafa Gradaščević, koji se decenijama bavi ratarstvom i povrtarstvom, kaže da je ova godina među najtežima koje pamti.
Kukuruz na pojedinim parcelama izgubio i do 70 odsto prinosa
Gradaščević svake godine zasije oko 150 duluma kukuruza, dok na dodatnim površinama proizvodi pšenicu, ječam, krompir, kupus, luk, papriku i drugo povrće.
Ove godine, međutim, vremenski uslovi ozbiljno su poremetili proizvodnju.
Kako navodi, na području Semberije gotovo dva mjeseca nije bilo značajnijih padavina, što je posebno pogodilo kukuruz.
Na pojedinim parcelama očekuje smanjenje prinosa od 20, 30, 50 pa čak i 70 odsto, dok će na zemljištima sa lošijim uslovima i nedostatkom vode rod biti gotovo zanemarljiv.
„Kukuruz je gotovo desetkovan“, kaže Gradaščević, opisujući stanje na najugroženijim parcelama.
Veliku razliku pravi kvalitet zemljišta i dubina podzemnih voda. Tamo gdje biljke mogu doći do vlage iz dubljih slojeva, posljedice su nešto blaže, dok su površine sa manjkom vode mnogo teže stradale.
Problem nije samo količina zrna.
Stočari pokušavaju da ono što je ostalo od kukuruza iskoriste za silažu, ali je i kvalitet stočne hrane zbog suše slabiji.
Stradale su i trave, djetelina i druge krmne kulture. Umjesto uobičajena četiri ili pet otkosa djeteline, mnogi proizvođači ove godine uspjeli su dobiti svega dva ili tri, a na pojedinim parcelama ni jedan ozbiljan otkos.
Pšenica rodila, ali cijena „pojede“ zaradu
Situacija sa pšenicom je drugačija.
Na pojedinim parcelama prinosi su bili dobri, pa čak i odlični, ali je problem nastao kada je došlo vrijeme prodaje.
Otkupna cijena od oko 25 feninga po kilogramu, prema riječima Gradaščevića, ne ostavlja dovoljno prostora da proizvođači nadoknade visoke troškove proizvodnje.
Tako se i dobra proizvodna godina može pretvoriti u loš finansijski rezultat.
Još veći problem je kombinacija niskih cijena i slabijih prinosa kod drugih kultura.
Stočari razmišljaju o gašenju farmi
Problemi nisu zaobišli ni proizvođače mlijeka.
Gradaščević navodi da se otkupna cijena trenutno kreće oko 70 do 75 feninga po litru, dok je tokom godine bilo perioda kada je iznosila oko 95 feninga.
Uz skuplju stočnu hranu, energente i ostale troškove, takva cijena dodatno pritiska proizvođače.
Prema njegovim riječima, među farmerima sa kojima razgovara sve češće se govori o smanjenju ili čak potpunom gašenju stočnog fonda.
„Crkavica“ od podsticaja, kako opisuje postojeću podršku, za njega nije dugoročno rješenje.
Smatra da poljoprivrednicima treba jasna strategija – koje proizvodnje BiH želi razvijati, u koje sektore treba ulagati i kako proizvođač može unaprijed znati kakvu podršku može očekivati.
Troškovi proizvodnje gotovo udvostručeni
Ekonomski stručnjak Adin Fakić upozorava da problemi nisu nastali ove godine.
Prema njegovim riječima, od 2021. godine cijene sirovina i repromaterijala potrebnih za poljoprivrednu proizvodnju značajno su porasle, pri čemu je povećanje bilo približno 100 odsto.
Istovremeno, proizvođači ne mogu jednostavno sve veće troškove prebaciti na kupce.
Situacija je zato posebno teška kada se spoje tri faktora: skuplja proizvodnja, manji prinosi i nedovoljno visoke prodajne cijene.
Fakić kao primjer navodi proizvodnju na Farmi Spreča, gdje se na oko 850 hektara obezbjeđuje hrana za muzne krave.
Dok je redovna sjetva, zahvaljujući specifičnostima zemljišta, prošla relativno dobro, postrna sjetva bila je gotovo potpuno neuspješna zbog velikog broja vrelih dana tokom avgusta.
Očekuje da će prinosi u pojedinim segmentima biti manji za 20 do 30 odsto.
Mlijeko dodatno pritiska proizvođače
Ni tržište mlijeka trenutno ne daje mnogo razloga za optimizam.
Fakić navodi da je povećana proizvodnja, koja je počela još tokom 2025. i nastavila se u 2026. godini, dovela do povećane ponude.
Kada ponuda premaši potražnju, cijene su pod pritiskom.
Zbog toga se poljoprivrednici sada nalaze u nezavidnom položaju: suša im povećava troškove i smanjuje proizvodnju, ali nije izvjesno da će tržište prihvatiti veće cijene njihovih proizvoda.
„Da li će farmeri moći svoje proizvode prodati po višim cijenama – u to sumnjam“, upozorava Fakić.
Navodnjavanje postaje pitanje opstanka
Stručnjaci smatraju da ovogodišnja suša treba da bude ozbiljno upozorenje institucijama.
Klimatske promjene povećavaju vjerovatnoću ekstremnih temperatura i dužih perioda bez padavina, zbog čega oslanjanje isključivo na kišu postaje sve rizičnije.
Navodnjavanje se zato nameće kao jedno od ključnih pitanja budućnosti domaće proizvodnje.
Fakić smatra da je potrebno sistemski ulagati u izgradnju i unapređenje mreže za navodnjavanje, uz korištenje dostupnih sredstava Evropske unije, Evropske banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke.
Posebno je važno obezbijediti stabilne uslove za proizvodnju žitarica, kukuruza, suncokreta i soje.
Bez navodnjavanja, upozorava, u budućnosti će biti sve teže računati na stabilne prinose ovih kultura.
BiH mora odlučiti kakvu poljoprivredu želi
Pored infrastrukture za navodnjavanje, potrebno je prilagoditi proizvodnju novim klimatskim uslovima.
To podrazumijeva izbor kultura i sorti otpornijih na visoke temperature i nedostatak vode, ali i dugoročnije planiranje proizvodnje.
Gradaščević smatra da BiH treba jednu jasnu adresu koja bi kreirala poljoprivrednu politiku na duži period.
Po njegovom mišljenju, podsticaji sami po sebi ne mogu riješiti problem.
„Država treba da stane iza toga i da proizvođačima jasno kaže: ovo su pravci u kojima želimo da idemo, ovo su proizvodnje koje treba razvijati i u njih ćemo ulagati“, poručuje on.
Fakić pitanje postavlja još šire – da li BiH želi da proizvodi vlastitu hranu ili će se u budućnosti još više oslanjati na uvoz.
Jer, ako domaći proizvođači zbog klimatskih problema, visokih troškova i niskih otkupnih cijena budu odustajali od proizvodnje, posljedice neće osjetiti samo poljoprivrednici.
U pitanju je i sigurnost snabdijevanja hranom.
Ovogodišnja suša zato možda nije samo priča o jednom lošem prinosu. Ona je upozorenje da će bez navodnjavanja, prilagođavanja klimatskim promjenama i ozbiljnije agrarne politike domaća poljoprivreda iz godine u godinu biti sve ranjivija.