Centar za humanu politiku podnio je krivičnu prijavu protiv bivšeg gradonačelnika Doboja Obrena Petrovića, vršioca dužnosti direktora Inspektorata Republike Srpske Miodraga Mišića, republičkih inspektora za hranu Rajka Borojevića i Daijane Ćosić, kao i više drugih osoba. Iz Centra tvrde da postoji sumnja da su se prijavljeni udružili kako bi zloupotrebom inspekcijskih postupaka vršili pritisak na građane koji ukazuju na sporove oko zemljišta, sudske presude i drugih pitanja od javnog interesa.
Prema navodima iz krivične prijave, Centar za humanu politiku sumnja da su prijavljena lica počinila više krivičnih djela, među kojima su udruživanje radi vršenja krivičnog djela, dogovor za izvršenje krivičnog djela, izvršenje krivičnog djela u sastavu kriminalnog udruženja, zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja, trgovina uticajem, povreda ravnopravnosti građana, povreda ljudskog dostojanstva i samovlašće.
Centar tvrdi da je cilj navodnog postupanja bio da se, kako navode, „demonstrira moć“, izvrši pritisak i nanese šteta lokalnoj aktivistkinji Ani Ćukić i D.D. iz Podnovlja.
Povod bilbord i spor oko zemljišta
Kako se navodi u saopštenju, slučaj je povezan sa bilbordom postavljenim na zemljištu D.D. iz Podnovlja, na kojem su se nalazile fotografije osoba koje Centar smatra odgovornim za, kako tvrde, otimanje zemljišta i neizvršenje presude Vrhovnog suda Republike Srpske.
Centar navodi da su Ana Ćukić i D.D. među osobama koje traže povrat zemljišta, izvršenje sudske presude, zabranu gradnje solarnih elektrana i utvrđivanje odgovornosti u vezi sa, kako tvrde, neispravnošću vode za piće u vodovodu Podnovlje.
U krivičnoj prijavi se tvrdi da je inspekcijski postupak protiv D.D. bio dio šireg pritiska zbog ovih aktivnosti.
„Inspekcijski prepad“ nakon naručivanja torte
Poseban dio saopštenja odnosi se na način na koji je, prema tvrdnjama Centra, pokrenut inspekcijski postupak.
Centar navodi da postoji sumnja da je Inspektorat Republike Srpske sam sebi podnio prijavu, nakon čega je postupano tako što su prvo telefonom kontaktirali teško oboljelu Anu Ćukić i pokušali naručiti tortu.
Prema saopštenju, Ćukić je zbog zdravstvenog stanja odbila narudžbu, nakon čega je telefonom kontaktirana D.D.
Centar tvrdi da je nakon toga uslijedio inspekcijski nadzor.
„U klasičnoj sačekuši“, navodi se u saopštenju, inspektori su izvršili inspekcijski nadzor, sačinili zapisnik i izdali prekršajni nalog.
D.D. je, prema navodima Centra, zabranjeno da pravi torte čak i za vlastite potrebe, sve do pribavljanja odobrenja za obavljanje djelatnosti.
Centar tvrdi da je slučaj presedan
Iz Centra za humanu politiku smatraju da se radi o neuobičajenom slučaju jer je, kako tvrde, inspekcijska kontrola korištena protiv osobe koja se nije bavila registrovanom preduzetničkom djelatnošću.
U saopštenju se navodi da je riječ o povremenoj, nepreduzetničkoj i uobičajenoj kućnoj aktivnosti.
Centar zbog toga postavlja pitanje da li se isti standard primjenjuje na sve građane koji proizvode i prodaju hranu ili druge poljoprivredne proizvode.
Posebno navode proizvodnju i prodaju mliječnih i mesnih proizvoda, zimnice i drugih poljoprivrednih proizvoda.
Pitanje selektivnog inspekcijskog nadzora
Jedna od ključnih tvrdnji krivične prijave jeste da inspekcijski organi nisu jednako postupali prema svim osobama koje se bave sličnim aktivnostima.
Centar za humanu politiku tvrdi da su pojedinci bili izloženi inspekcijskom nadzoru i sankcijama, dok drugi koji se bave sličnim poslovima nisu bili predmet takvog postupanja.
U tom kontekstu u saopštenju se posebno pominje i aktuelni vršilac dužnosti direktora Inspektorata Republike Srpske Miodrag Mišić, za kojeg Centar navodi da se bavi proizvodnjom i prodajom voća, rakije i meda.
Centar tvrdi da zbog toga postoji osnovana sumnja u selektivno i zloupotrebljavajuće postupanje.
Važno je naglasiti da podnošenje krivične prijave ne znači da su osobe protiv kojih je podnesena prijava krive.
Širi kontekst slučaja
Ovaj slučaj tako otvara nekoliko pitanja koja prevazilaze samu inspekcijsku kontrolu.
Prvo je pitanje jednakog postupanja prema građanima.
Drugo je pitanje granice između legitimnog inspekcijskog nadzora i eventualne zloupotrebe službenih ovlašćenja.
Treće je pitanje da li građani koji ukazuju na probleme sa zemljištem, sudskim presudama, izgradnjom solarnih elektrana ili kvalitetom vode mogu biti izloženi pritisku institucija zbog svojih javnih aktivnosti.
Centar za humanu politiku upravo u tome vidi suštinu slučaja i tvrdi da je inspekcijski postupak protiv D.D. iskorišten kao sredstvo zastrašivanja i kažnjavanja neposlušnih građana.
Sada je na nadležnim institucijama da utvrde da li su navodi iz krivične prijave osnovani i da li je u konkretnom slučaju bilo zloupotrebe službenih ovlašćenja.