U Janji je počelo vađenje industrijskog krompira namijenjenog fabrici „Semberka“.
Oko 450 dunuma ove godine zasijano je u organizovanoj proizvodnji, kroz saradnju Poljoprivredne zadruge „Agrofarmer“ i oko 50 kooperanata. Proizvođači imaju siguran plasman i unaprijed dogovorene uslove, ali visoke temperature i nedostatak padavina desetkovali su ovogodišnji rod. Istovremeno proizvođači upozoravaju da su troškovi proizvodnje višestruko veći nego kada su cijenu dogovarali. Štete od suše nisu ostale samo na krompiru stradalo je i drugo povrće, a dio roda zbog oštećenja nije ni stigao do tržišta.
U Janji se ovih dana vadi krompir koji je mjesecima bio jedan od sigurnijih poslova za semberske povrtare.
Za razliku od proizvodnje u kojoj poljoprivrednik nakon berbe tek treba da pronađe kupca, industrijski krompir proizvodi se po unaprijed dogovorenim uslovima i za poznatog prerađivača.Proizvodnja je organizovana preko Poljoprivredne zadruge „Agrofarmer“ iz Janje, a krompir se nakon vađenja direktno doprema u fabriku.
“„Prinos nas je baš razočarao. Očekivali smo malo veći prinos i bolje uslove rada, međutim, visoka temperatura je odradila svoje. Hladne noći i visoke temperature tokom dana, sa razlikom koja je bila i preko 20 stepeni, krompir je izuzetno teško podnio. Prinosi su nam ove godine gotovo upolovljeni, imamo parcela gdje je prinos ispod tone po dunumu, a onaj ko ima dvije tone, odnosno 2,2 tone, može biti prezadovoljan. Prošle godine imali smo sigurno 60 odsto veću proizvodnju. Ove godine je izuzetno teško i vaditi krompir, neke parcele trenutno ne možemo ni vaditi i moramo čekati kišu. Navodnjavanje nam je dodatni problem jer voda odlazi u dublje slojeve zemljišta i više nismo u mogućnosti da zalijevamo sve parcele. Problem nije samo krompir, već sve kulture i kukuruz, i pšenica, i kupus. Semberska zemlja je izuzetno plodna, ali sve teže živimo od zemlje“, kaže za BUKU Mujo Bogaljević, direktor poljoprivredne zadruge “Agrofarmer” iz Janje.
Ugovorena proizvodnja proizvođačima daje sigurnost da će ono što proizvedu imati kome da predaju. U martu, kada je počela ovogodišnja sjetva, uslovi su bili unaprijed poznati uključujući i otkupnu cijenu nešto veću od 50 feninga po kilogramu. Fabrika kroz ugovoreni model učestvuje i u sufinansiranju dijela troškova proizvodnje.Ali između sjetve i vađenja postoji nekoliko mjeseci tokom kojih poljoprivrednik malo toga može kontrolisati.
“Situacija nimalo nije sjajna što se tiče povrća, što se tiče temperatura i ovoga, dosta, osim što se mora enormno mnogo zalijevati, tu iziskuje dodatne troškove. Ova godina je baš teška i zatjevna, prinosi su smanjeni u smislu onog što mi plasiramo na tržište. Prvo, što mi mnogo toga bacimo, jer nije za upotrebu, a druga stvar jeste što sama biljka odbacuje cvijet, odbacuje plod kad su ovakve temperature. Jer preko 30 stepeni biljka ne radi, samo vegetira. Krompir mi smo počeli vaditi, ovu jednu sortu koja je ranija neka SCH10. Do sad je neki prinos oko 3,5 tone. S tim da moram naglasiti da smo mi četiri puta obilno zalivali taj krompir .Ono sa čime nismo zadovoljni jeste ta cijena koja je dogovorna ranije, a potom su uslijedila ratna dešavanja u Zapadnoj Aziji, nakon čega je cijena repromaterijala naglo skočila, tako da u odnosu na uloženo i cijenu koju smo dobili , ove godine na krompiru nema nikakve zarade”, priča za BUKU Mustafa Gradaščević, proizvođač iz Janje
Navodnjavanje pravi razliku, ali košta
Krompir je samo jedna od kultura na kojima se vidi ovogodišnji uticaj ekstremnih vremenskih uslova.Semberski povrtari proizvode veliki broj kultura na otvorenom, a visoke temperature ostavile su ,navode, ogromne posljedice. Na parcelama koje su imale mogućnost navodnjavanja rezultat je nešto bolji. To, međutim, ne znači da su proizvođači koji su imali vodu prošli bez problema. Navodnjavanje u ovakvim godinama postaje gotovo uslov za očuvanje prinosa, ali ono istovremeno znači i dodatna ulaganja. Ipak, ni bolji prinos na navodnjavanim parcelama ne rješava drugi problem ekonomsku računicu.
Sedamdesetogodišnji Mihajlo Jović, proizvođač iz semberskog sela Kojčinovac, kaže za BUKU da ovakvu godinu ne pamti
“Suša nam ove godine nije uzela samo dio prinosa, nego nam je napravila problem na praktično svakoj kulturi koju imamo na otvorenom. Biljke su jednostavno pretrpjele velike temperaturne šokove i to se sada vidi na plodovima. Kod paprike i paradajza ima dosta ožegotina, a kod lubenice i dinje bilo je perioda kada ih je sunce bukvalno spržilo. Navodnjavanje pomaže, ali kada su temperature ovako visoke, voda ne može napraviti ono što bi napravila prirodna kiša. Uz sve to, troškovi proizvodnje su veliki i svaki kilogram koji izgubimo znači direktan gubitak za proizvođača. Mi smo u proizvodnju uložili novac računajući na određeni rod, a sada je pitanje koliko ćemo od toga uspjeti vratiti. Najteže je kada gledate kako vam roba propada, a znate koliko ste truda i novca uložili u nju. Poljoprivreda je uvijek bila rizična, ali ovakve vremenske prilike taj rizik iz godine u godinu čine sve većim. Ako se klima ovako nastavi mijenjati, moraćemo mijenjati i način proizvodnje, jer ovako dugoročno neće moći”, kaže Jović i dodaje: “Kada je ponuda mala, logično bi bilo očekivati da cijena raste. Međutim, na tržištu poljoprivrednih proizvoda to nije uvijek slučaj. Cijena zavisi od više faktora uvoza, potražnje, trgovine, kvaliteta, trenutka kada roba stiže na tržište i mogućnosti proizvođača da je skladišti ili sačeka povoljniji trenutak za prodaju”.
Na zelenoj pijaci u Bijeljini krajem avgusta krompir je evidentiran po cijeni od oko dvije marke po kilogramu, dok je paradajz bio oko tri marke, a paprika oko četiri marke. To su, međutim, maloprodajne cijene i ne treba ih poistovjećivati sa cijenama po kojima proizvođači predaju robu otkupljivačima.Upravo ta razlika između proizvođačke i krajnje cijene jedno je od pitanja koje svake godine ostaje otvoreno.
Za proizvođače u Janji konačna računica neće biti poznata dok se ne završi vađenje i dok se ne saberu svi troškovi.
Jesen će pokazati stvarnu cijenu ovogodišnje suše
Suša je smanjila količine, visoke temperature uništile dio povrća, a rast troškova dodatno pritisnuo proizvođače. Kada se sezona završi, tek će se vidjeti koliko će ovogodišnji rod zapravo koštati one koji od poljoprivrede žive.
“Štete su ove godine zaista ogromne i možemo slobodno reći da je iza nas jedna od najtežih godina za poljoprivredu. Suša je uzela danak na gotovo svim kulturama, a tamo gdje nije bilo mogućnosti za navodnjavanje, proizvođači su praktično ostali bez roda. Najveći problem je što su ljudi u proizvodnju uložili novac, vrijeme i ogroman trud, a sada nemaju šta da vrate. Od nadležnih očekujemo konkretnu pomoć, a ne da se poljoprivrednici svake godine sami bore sa elementarnim nepogodama. Podrška mora biti takva da čovjeku omogući da nastavi proizvodnju i naredne godine, jer ako proizvođač odustane, nema više ko da proizvodi domaću hranu. Već sada je jasno da će zbog ovako smanjenih prinosa biti manje domaćih proizvoda na tržištu. To znači da ćemo na jesen i tokom zime vjerovatno imati veći pritisak na cijene hrane, posebno proizvoda koji zavise od stočne hrane i domaće proizvodnje. Ako se proizvodnja smanjuje, a uvoz bude morao da nadomjesti taj manjak, građani će to na kraju platiti kroz skuplju hranu. Zato ovo više nije samo problem poljoprivrednika, već problem cijelog društva“, zaključuje za BUKU predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, Savo Bakajlić.