Izborna kampanja formalno je počela tek juče. Ali za građane Republike Srpske ona traje već sedmicama. Novac se dijeli penzionerima. Onima sa nižom penzijom biće isplaćeno po 120 KM, dok će penzioneri sa iznadprosječnom penzijom dobiti po 80 KM. Osnovcima se isplaćuje po 100 KM, srednjoškolcima i studentima po 150 KM. Dijele se flašice, pernice… Gradilišta su na svakom koraku, asfaltira se, najavljuju novi projekti, ulaganja u škole, sportske objekte i udruženja. Obećanja stižu i sa lokalnog i sa entitetskog nivoa.
Istovremeno, rebalansom je budžet Republike Srpske za 2026. godinu povećan za 1,116 milijardi KM, na ukupno 8,525 milijardi KM. I tu počinje priča koja je mnogo veća od predizbornih poklona, asfaltiranja i novih obećanja. Odakle dolazi novac za sve ono što vlast sada najavljuje i plaća? Da li je riječ o većim prihodima, preraspodjeli postojećeg novca ili novom zaduživanju? I, još važnije: koliko dugo ovakav tempo potrošnje može trajati kada izbori prođu, a računi ostanu?
Gavran: Najveći dio novca dolazi iz zaduženja
Ekonomista Igor Gavran nema dilemu kada je riječ o dominantnom izvoru finansiranja. Novac je najvećim dijelom iz zaduženja – što klasičnih kredita, što emisije obveznica i drugih vrijednosnih papira, većinom na stranim berzama: „U slučaju Federacije BiH to je makar transparentno u smislu da znamo izvore finansiranja, koliko god su štetni i nepovoljni. U Republici Srpskoj je još gore, jer imamo i skrivene izvore finansiranja, gdje premijer i drugi predstavnici vlasti sve češće odbijaju objasniti odakle novac dolazi i pod kakvim uslovima nego daju nebulozne odgovore tipa ‘od naših prijatelja’.“
Za Gavrana, međutim, pitanje nije samo gdje se novac pozajmljuje, nego ko će na kraju vraćati te obaveze. „Naravno, to su samo neposredni izvori, jer u krajnjem ishodu te dugove vraćaju poreski obveznici i zato se može reći da sve ove predizborne populističke aktivnosti finansiraju oni,“ kaže za BUKU Gavran i dodaje da je takvo nenamjensko trošenje definitivno neodrživo što potvrđuje i sve češće zaduživanje da se vrati prethodni dug.
Posebno problematičnim vidi tajming zaduživanja uoči predizborne kampanje i s obavezom neke naredne vlade da taj dug vrati: „Plan vlasti za vraćanje tih dugova, ako se uopšte može nazvati planom, je ili da ih vrati neko drugi (ako izgube vlast) a da oni onda kritikuju tu novu vlast jer ne može vratiti dugove ili da uzmu novi kredit poslije izbora da vrate prethodne.“
Aćimović: Dva stuba finansiranja
Ekonomista Draško Aćimović povećanje budžeta objašnjava kombinacijom dugoročnog zaduživanja i rasta prihoda od indirektnih poreza.
Kako navodi Aćimović, uz rebalans su izmjenama Odluke o dugoročnom zaduživanju formalizovani prilivi kroz emisije trezorskih zapisa, obveznica i komercijalnih kredita, čime se obezbjeđuje tekuća likvidnost. Drugi važan faktor je, prema njegovoj ocjeni, rast prihoda koje prikuplja Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Aćimović rast prihoda UIO povezuje sa rastom cijena i strukturom potrošnje domaćinstava. Inflacija se računa kroz Indeks potrošačkih cijena, koji obuhvata različite proizvode i usluge, pri čemu kategorije imaju različite pondere. Zbog toga, kako objašnjava, cijene pojedinih proizvoda poput IT opreme, odjeće ili namještaja mogu stagnirati ili padati, dok domaćinstva najveći dio svojih izdataka usmjeravaju na osnovne životne potrebe.
„Građani najveći dio svojih dohodaka, često i preko 80%, usmjeravaju isključivo na hranu, energente i komunalne usluge. U ovim bazičnim kategorijama stopa poskupljenja je višestruko viša od zvaničnog opšteg indeksa. Budući da se porez na dodatu vrijednost (PDV) od 17% obračunava na krajnju cijenu robe, svaki porast cijena bazičnih proizvoda automatski generiše veći nominalni priliv novca na jedinstveni račun UIO. Zbog toga prihodi UIO mogu rasti brže od zvanične stope inflacije. Viši prihodi potom se kroz rebalanse raspoređuju entitetima i usmjeravaju u tekuću potrošnju i subvencije.“, objašnjava Aćimović za BUKU.
„Vadi“ li budžet inflacija?
Aćimović suštinu svoje ocjene sažima tvrdnjom da inflacija, kroz rast nominalnih prihoda, olakšava finansiranje budžeta i istovremeno može učiniti da nivo zaduživanja u odnosu na nominalne pokazatelje izgleda povoljnije. Ključno pitanje održivosti ovakvog modela, prema Aćimoviću, nastaje kada inflatorni efekti oslabe, a postojeće obaveze dođu na naplatu: „Kada se budžetski rast dominantno oslanja na inflatorne efekte i zaduživanje, a ne na realno širenje privredne baze i otvaranje novih radnih mjesta, stvara se pritisak na buduće budžete“.
Poseban teret predstavljaju rashodi za otplatu dugova. „Sa rashodima za otplatu dugova koji u 2026. godini iznose 1,334 milijarde KM, održavanje ovog tempa potrošnje nakon smirivanja inflatornih efekata i završetka izbornih ciklusa zahtijevaće pronalaženje novih izvora refinansiranja na tržištu kapitala ili fiskalno prilagođavanje kroz restriktivniju preraspodjelu budžetskih sredstava u narednim godinama“, pojašnjava naš sagovornik.
Drugim riječima, izazov nije samo kako finansirati sadašnju potrošnju, već i kako održati budžet kada inflacija više ne bude donosila isti rast nominalnih prihoda, a postojeće obaveze budu zahtijevale sve veća izdvajanja.
Grahovac: „Idu na sve ili ništa“
Narodna poslanica Zagorka Grahovac povećanu potrošnju i brojna predizborna obećanja posmatra kroz političku situaciju u kojoj se vlast našla. „Vlast prošle godine zaista bila ozbiljno uzdrmana. To je možda bila najveća kriza od njenog nastanka do sada. Svjesni situacije koja ih može zadesiti u slučaju da izgube vlast, odlučili su da idu na sve ili ništa i jednostavno ne štede“, izjavila je Grahovac u Buka podcastu.
Grahovac kaže da se sada rješavaju brojna pitanja na koja se čekalo godinama i to se predstavlja kao sistemsko rješenje. Kada je riječ o novim zaduženjima, Grahovac kaže da nema informacije o tome šta se dešavalo nakon posljednjih odluka Narodne skupštine koje su joj poznate.
„Naravno da nas nisu informisali, kao ni javnost. Posljednje što znamo jesu zaduženja sa sjednice Narodne skupštine početkom jula, kada smo se zadužili za obaveze prema zdravstvu i još neke stavke. Sve što se dešava poslije toga – nemamo apsolutno nikakvu informaciju“, jasna je Grahovac i kao primjer novih finansijskih obaveza navodi i saniranje štete nakon grada u Nevesinju.
„Evo, sad su predstavnici Vlade bili u Hercegovini i obećali saniranje štete koja je nedavno nastala usljed grada u Nevesinju. Tu su i ogromne štete od požara. To su zaista ogromni novci, a ono što me žalosti jeste to što se ne radi ništa na prevenciji – niti požara, niti na trajnim rješenjima – nego samo na nadoknadi nakon što je šteta već načinjena“
Izbori će proći, ali obaveze ostaju. Pitanje je samo hoće li nakon izborne kampanje račun za današnju potrošnju stići građanima kroz nove dugove, veće poreze ili rezanje drugih budžetskih izdvajanja.