Bosna i Hercegovina ima prirodu, autentičnu gastronomiju i potencijal da postane jedna od najzanimljivijih evropskih destinacija. Međutim, nedostaju joj infrastruktura, radnici, avionske veze i sistem koji bi sve to pretvorio u ozbiljan turistički proizvod.
Bosna i Hercegovina više nije jeftina turistička destinacija, a rast cijena smještaja i ugostiteljskih usluga nije uvijek praćen odgovarajućim kvalitetom ponude.
O turističkoj sezoni, cijenama, nedostatku radnika, ruralnom turizmu, gastronomiji i uništavanju prirodnih resursa razgovarali smo u novom BUKA podcastu sa Markom Radićem, stručnjakom iz oblasti turizma.
Prema podacima Eurostata i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj koje je Radić naveo, Bosna i Hercegovina je, kada se posmatraju ukupna potrošnja i životni standard, među najjeftinijim zemljama regiona. Slika je, međutim, potpuno drugačija kada se izdvoje hoteli i restorani.
„Kada se gledaju samo hoteli i restorani, Bosna i Hercegovina je odmah iza Slovenije i Hrvatske. U prosjeku smo skuplji od Crne Gore, Srbije i Albanije“, rekao je Radić.
To posebno osjećaju domaći građani, jer rast cijena nije usklađen sa životnim standardom i platežnom moći stanovništva.
Radić smatra da BiH definitivno izlazi iz kategorije jeftinih destinacija, ali upozorava da više cijene same po sebi ne moraju biti problem ukoliko gost za potrošeni novac dobije kvalitetnu uslugu i autentično iskustvo.
„Ako smo izašli iz okvira jeftine destinacije i ušli u cjenovnu trku sa Srbijom, Crnom Gorom i Albanijom, onda moramo gledati kakvu vrijednost za novac dajemo. Turisti kod nas moraju dobiti više“, naglasio je.
Turisti ostaju tek nešto duže od dva dana
Jedan od problema je i kratko zadržavanje turista. Prema Radićevoj procjeni, turista u BiH dnevno potroši oko 100 evra, ali se u zemlji u prosjeku zadržava između dva i dva i po dana, izuzimajući banjska mjesta u koja se dolazi zbog liječenja i rehabilitacije.
Dobar dio posjetilaca kroz BiH samo prolazi – prenoći, posjeti jednu ili dvije poznate lokacije i nastavlja putovanje.
Istovremeno, ne postoje dovoljno precizni podaci o tome ko dolazi, koliko novca troši, šta posjećuje i koliko je zadovoljan uslugom.
„Previše se bavimo promocijom, a premalo stvaranjem dobrih uslova za prihvat gostiju“, smatra Radić.
Turističke organizacije, prema njegovim riječima, ne bi smjele biti samo informativni pultovi koji dijele brošure i brojeve telefona. Njihov posao trebalo bi da bude povezivanje smještaja, restorana, vodiča, lokalnih proizvođača, kulturnih događaja i okolnih destinacija u jedinstven turistički proizvod.
Sarajevo, Mostar, Trebinje i još nekoliko gradova uspjeli su izgraditi takvu ponudu jer turistu mogu zadržati više dana. Imaju smještaj, restorane, vodiče, manifestacije i sadržaje koji se mogu povezati sa drugim mjestima.
Kao jedan od boljih primjera Radić izdvaja Trebinje, koje je od vina, pijace, platana, gastronomije, mediteranskog ambijenta i blizine Dubrovnika, Kotora, Herceg Novog i Mostara napravilo prepoznatljivu turističku priču.
Ipak, upozorava da ni Trebinje nije imuno na nekontrolisanu gradnju, prodaju zemljišta i naglo podizanje cijena smještaja tokom velikih događaja.
Nedostaju radnici, putevi, hoteli i avionske veze
Iako se turizam u BiH razvija, Radić upozorava da trenutno nemamo dovoljno kapaciteta za mnogo veći broj turista.
Nedostaju kvalitetni smještajni objekti, putevi, avionske konekcije i radnici. Prema nezvaničnim procjenama koje je iznio, u ugostiteljstvu tokom sezone nedostaje između 3.000 i 4.000 radnika.
Dok veliki broj ljudi iz BiH odlazi na sezonski rad u Hrvatsku i druge zemlje, domaći ugostitelji i hotelijeri sve teže pronalaze kuhare, konobare i druge potrebne radnike.
„Morat ćemo zapošljavati strane radnike. Ako deset, petnaest ili dvadeset hiljada ljudi iz naših gradova ode da radi sezonu, neko ovdje mora raditi“, rekao je Radić.
Turistu, dodaje, ne zanima odakle je došao konobar ili kuhar. Njega zanima da dobije dobru uslugu, hranu u razumnom roku, prevoz, informacije i ono što mu je obećano.
Poseban problem predstavljaju avionske veze. Svaka nova linija otvara dodatno tržište, ali od toga trenutno najviše profitiraju Sarajevo i Mostar. Ostale destinacije moraju se uključiti i pokazati da turista u BiH može kvalitetno provesti sedam dana, a ne samo prespavati i nastaviti prema Hrvatskoj ili Crnoj Gori.
Priroda je glavna turistička infrastruktura BiH
Najveća šansa Bosne i Hercegovine nije u masovnom turizmu, već u prirodi, aktivnom odmoru, ruralnom turizmu i autentičnom načinu života.
Rijeke, jezera, planine, nacionalni parkovi, biciklističke i planinarske staze predstavljaju glavnu turističku infrastrukturu zemlje. Upravo taj najvažniji resurs istovremeno ugrožavamo izgradnjom malih hidroelektrana, sječom šuma, zagađenjem i nekontrolisanom gradnjom.
„Priroda se obnavlja, ali neke stvari se ne mogu obnoviti. Generacijama ćemo ostaviti nešto uništeno i nešto u cijevima“, upozorio je Radić.
Najveću odgovornost imaju institucije koje donose zakone, izdaju koncesije i ekološke dozvole te upravljaju javnim prostorima.
Odgovornost postoji i kod privatnih kompanija, građana i samih turista, ali bez jasnih pravila, nadzora, redovnog odvoza otpada i osnovne infrastrukture nije moguće ozbiljno zaštititi prirodu.
Paradoks je da BiH želi razvijati turizam zasnovan na rijekama, planinama i šumama, dok istovremeno dozvoljava projekte koji upravo te resurse trajno uništavaju.
Turizam i poljoprivreda kao „brak iz interesa“
Radić smatra da je Bosna i Hercegovina u turističkom smislu dominantno ruralna destinacija i da upravo u tome leži njena najveća razvojna prilika.
Savremeni turisti sve više traže boravak u prirodi, domaću hranu, lokalne običaje i autentična iskustva. BiH sve to ima, ali još nije uspjela dovoljno povezati poljoprivredu i turizam.
„Poljoprivreda turizmu daje istinu, a turizam poljoprivredi daje vidljivost i novac. To je brak iz interesa koji može odlično funkcionisati“, objasnio je Radić.
Seoska domaćinstva ne mogu živjeti samo od preporuke da se počnu baviti turizmom. Potrebni su im tržište, infrastruktura, promocija, podrška i jasna računica koja pokazuje da od toga mogu ostvariti prihod.
Turisti koji dolaze na rijeke, jezera i planine trebali bi na istom području dobiti domaću hranu, posjetiti lokalnog proizvođača, prenoćiti na seoskom domaćinstvu i upoznati način života lokalne zajednice.
Imamo li turizam ili samo lijepu zemlju?
Bosna i Hercegovina je još neistražen dio Evrope, što joj daje veliku šansu. Međutim, potencijal sam po sebi ne znači mnogo ukoliko ga ne prati ozbiljan marketing, zajednički nastup i turistički proizvod koji ima „glavu i rep“.
Na međunarodnim sajmovima BiH često nastupa kroz više turističkih organizacija koje šalju različite poruke i djeluju kao međusobno nepovezane destinacije. Potencijalni partneri i turisti tako ne znaju s kim razgovaraju niti šta im se konkretno nudi.
Radić smatra da ćemo o sistemskom razvoju turizma moći govoriti tek kada BiH bude privlačila nekoliko puta više turista nego danas. Prije toga potrebno je izgraditi infrastrukturu, povećati smještajne kapacitete, obezbijediti radnu snagu i osmisliti ozbiljnu zajedničku promociju.
Do tada ostaje ključno pitanje: imamo li mi zaista turizam ili samo lijepu zemlju u koju ljudi dolaze uprkos našem sistemu?
Cijeli razgovor sa Markom Radićem pogledajte u novom BUKA podcastu.