Poslije gotovo devet mjeseci ćutanja, dvojica muškaraca osumnjičenih za spektakularnu pljačku muzeja Luvr prvi put su pred istražnim sudijama detaljno opisala kako je izvedena krađa francuskih kraljevskih dragulja
Tvrde da su za učešće u pljački bili angažovani svega nekoliko dana ranije i da im je obećana zarada od 15.000 do 25.000 evra. Glavni osumnjičeni su 40-godišnji Abdulaj N, taksista bez licence i nekadašnja internet senzacija poznata po snimcima motociklističkih akrobacija pod nadimkom Dudu Kros Bitim, i 36-godišnji Gelamalah A, nezaposleni državljanin Alžira koji boluje od Diogenovog sindroma.
Filmska pljačka usred Pariza
Prema navodima istrage, dvojica osumnjičenih su 19. oktobra 2025. godine, zajedno sa još dvojicom saučesnika, provalili u Galeriju Apolon u Luvru i ukrali dio francuskih krunskih dragulja.
Do balkona muzeja popeli su se pomoću hidraulične platforme, zatim brusilicama razbili prozor, ušli u galeriju i pred očima brojnih turista spustili se liftom, nakon čega su pobjegli na skuterima. Uhapšeni su sedam dana kasnije i od tada se nalaze u pritvoru zbog sumnje da su izvršili organizovanu tešku krađu.
Tokom saslušanja održanih 2. i 22. juna, čije je zapisnike imao uvid francuski list Le Mond, prvi put su detaljno govorili o svojoj ulozi u pljački. Dio njihovih iskaza potvrđuju prikupljeni dokazi, dok istražioci pojedine tvrdnje i dalje smatraju nelogičnim ili teško provjerljivim.
Do tada su tokom policijskog zadržavanja dali tek djelimična priznanja, a zatim skoro devet mjeseci odbijali da odgovaraju na pitanja istražnih sudija.
Misteriozni nalogodavac
Obojica tvrde da je čitavu akciju organizovao čovjek čiji identitet i dalje odbijaju da otkriju. Kako navode, svega dva ili tri dana prije pljačke dobili su video-snimak unutrašnjosti Galerije Apolon sa prikazom vitrina u kojima se nalazio kraljevski nakit. Zadatak je bio, kažu, potpuno jasan.
„Razbijte stakla i uzmite nakit iz vitrina“, rekao je Abdulaj. Objasnio je da je upravo zbog svoje kriminalne prošlosti i iskustva u vožnji motocikala bio izabran za ovaj posao.
„Poznat sam kao dobar vozač motora. Fizički sam spreman, snalažljiv i brz“, izjavio je.
Dodao je da se tada nalazio u veoma teškoj finansijskoj situaciji i da mu je obećano između 15.000 i 20.000 evra, uz mogućnost dodatne zarade u zavisnosti od vrijednosti ukradenih dragulja.
„Znao sam da idem da opljačkam Luvr“, priznao je prvi put.
Njegov saučesnik Gelamalah, međutim, tvrdi da njemu nije bilo rečeno da je meta upravo čuveni muzej.
„Rekli su mi da treba da opljačkamo zlataru u Parizu. Da sam znao da je u pitanju Luvr, nikada ne bih pristao“, rekao je, dodajući da je njemu obećano između 20.000 i 25.000 evra.
„Sve je trebalo da izgleda kao održavanje“
Na dan pljačke četvorica muškaraca okupila su se u Oberviljeu, odakle su kamionom sa hidrauličnom platformom, uz pratnju dva motocikla, krenuli ka centru Pariza.
Po dolasku na obalu Sene, Abdulaj je, obučen u fluorescentni prsluk, upravljao platformom.
„Podigao sam korpu do balkona galerije. Kada smo stigli gore, nas dvojica smo prešli na balkon, dok su druga dvojica ostala dole“, ispričao je.
Gelamalah tvrdi da mu je prethodno rečeno kako će njihovo prisustvo izgledati kao uobičajeni radovi na održavanju zgrade.
Imali su samo tri minuta
Nakon što su razbili prozor, ušli su u galeriju noseći motornu testeru i torbu za plijen.
„Unutra nije bilo nikoga. Bilo je mračno, osvijetljene su bile samo vitrine. U daljini sam vidio obezbjeđenje iza jednih vrata. Razbio sam staklo i uzeo sve što je bilo unutra“, rekao je Abdulaj.
Pošto je smatrao da njegov saučesnik presporo razbija vitrinu, odlučio je da mu pomogne.
„Rekli su nam da uzmemo što više dragulja. Znali smo da ne smijemo da ostanemo duže od tri minuta, jer ćemo u suprotnom biti uhvaćeni. Po mom mišljenju, previše smo se zadržali“, rekao je.
Za svega nekoliko minuta iz muzeja su odnijeli osam komada nakita – tijare, broš, ogrlice i minđuše koje su pripadale francuskim kraljicama i carici.
Stručnjaci procjenjuju da plijen, ukrašen sa više od 8.700 dragih kamenova, vrijedi čak 88 miliona evra, ne računajući njegovu neprocjenjivu istorijsku vrijednost. Tokom bjekstva ispala im je kruna carice Evgenije, koja je kasnije pronađena u blizini mjesta provale.
„Da, ispala mi je iz torbe“, priznao je Abdulaj. Kada su mu istražne sudije pokazale fotografiju teško oštećene krune, rekao je:
„Ono što smo uradili bilo je pogrešno i veoma ozbiljno. Srećom, nisam suicidalan, inače bih se ubio.“
Prije nego što su pobjegli, polili su kamion benzinom.
„Htjeli smo da uklonimo tragove. Nismo planirali da ga zapalimo“, rekao je.
Šta se dogodilo sa draguljima?
Nakon bjekstva od policije, grupa se u predgrađu Pariza razdvojila. Gelamalah i jedan saučesnik sjeli su u bijeli „Sitroen berlingo“ i krenuli nasumično obilaznicama kako bi zavarali istražioce.
Upravo zbog toga policija je u početku vjerovala da su dragulji sakriveni negdje van Pariza. Međutim, prema njihovim iskazima, kompletan plijen nosio je Abdulaj. Sa četvrtim članom grupe odvezao se skuterom do podzemne garaže u Oberviljeu.
„Tamo je stalno gužva. Ljudi popravljaju automobile i skutere. U toj garaži predao sam sav nakit organizatoru pljačke“, rekao je.
Nadzorne kamere zabilježile su muškarca sa kacigom za kojeg istražioci vjeruju da je Abdulaj kako, svega sat vremena poslije pljačke, rukuje ukradenim draguljima.
„Organizator nije bio zadovoljan. Rekao je da smo mogli da uzmemo mnogo više. Izgubili smo previše vremena ulazeći kroz prozor“, ispričao je.
„To nisu ljudi sa kojima se igra“
Obojica osumnjičenih odbili su da otkriju identitet čovjeka za kojeg tvrde da je organizovao pljačku.
„To nisu ljudi sa kojima se igra“, kratko je rekao Gelamalah.
Abdulaj tvrdi da mu niko nije direktno prijetio, ali da je u pritvoru dobijao poruke da ćuti. Istovremeno insistira da su policajci uhapsili pogrešne ljude.
„Uhapsili ste pogrešne osobe“, rekao je istražnim sudijama.
Na pitanje zašto ne otkrije ime organizatora odgovorio je: „Ne mogu da ga imenujem. Biće posljedica. Ne želim da moja porodica postane meta. Poslije toga više ne bih mogao da živim u Francuskoj.“
Jedino što je otkrio jeste da se čovjek zove Žo, ali vjeruje da je i on samo posrednik između izvršilaca i mnogo moćnijih nalogodavaca.
Dvije moguće verzije istrage
Istražioci za sada nemaju nijedan materijalni dokaz koji potvrđuje postojanje misterioznog organizatora. Zbog toga razmatraju dva moguća scenarija.
Prvi je da organizator uopšte ne postoji i da su dragulji i dalje sakriveni negdje u okolini Pariza, a da samo uhapšena četvorica znaju gdje se nalaze.
Drugi scenario podrazumijeva da je plijen odmah poslije pljačke predat organizovanoj kriminalnoj mreži, koja ga je iznijela iz Francuske radi dalje prodaje.
Najveća bojazan istražilaca jeste da su dragulji u međuvremenu rastavljeni, a safiri, dijamanti i smaragdi prebrušeni i prodati pojedinačno, čime bi njihova istorijska i kulturna vrijednost bila nepovratno izgubljena.
Na kraju višečasovnog saslušanja Abdulaj je rekao da se kaje zbog svega.
„Priznao sam svoju ulogu. Prihvatam posljedice i iskreno se kajem. Sve ostalo više nije u mojim rukama“, zaključio je, piše LeMond.