U tamnim prostorima pećina širom Bosne i Hercegovine jedan mladi istraživač, Vojo Milanović, provodi detaljna ispitivanja jedne od najneobičnijih i najvažnijih grupa sisara: šišmiša. Milanović, iz Centra za krš i speleologiju Istono Sarajevo, godinama proučava populacije šišmiša, ponašanje i uticaj na ekosisteme.
Sa Milanovićemo smo obišli “Mićinu pećinu” u blizini Bihaća u kojoj se trenutno nalazi porodiljska kolonija više različitih vrsta šišmiša.
„Trenutno se u pećini nalazi porodiljska kolonija više različitih vrsta šišmiša. Šišmiši se razlikuju i po najsitnijim anatomskim karakteristikama. Upravo su te razlike ključne u naučnoj identifikaciji. Kod šišmiša uzimamo nekoliko osnovnih mjera, ali kod ovih vrsta moramo biti posebno precizni jer se veliki i mali mišouhi šišmiš razlikuju po dužini gornje vilice i rasporedu gornjih zuba“, rekao je Milanović za BUKU.
Tokom rada u pećini, istraživači detaljno analiziraju i fizičko stanje jedinki.
„Ovo je mužjak. Cijela šaka je zapravo dio krila. Ima velika i lijepo razvijena krila sa izraženom membranom“, objašnjava Milanović, dodajući da je jedinka bila u stanju torpora, odnosno, privremenog mirovanja.
Prema njegovim riječima, ponašanje i biologija šišmiša snažno su povezani s uslovima u koloniji.
„Ženke u ovom periodu ne ulaze u torpor zbog mladih, pa formiraju kolonije i drže se zbijene jedna uz drugu na najtoplijim dijelovima pećine.“
U Bosni i Hercegovini, kako navodi, trenutno je potvrđeno najmanje 33 vrste šišmiša, a očekuju se i nova otkrića.
Šišmiši kao ključni ekološki faktor
Milanović naglašava da su šišmiši izuzetno važni za ravnotežu ekosistema, posebno zbog kontrole insekata.
„Jedan šišmiš može pojesti između 600 i 1000 komaraca za samo jedan sat. Najmanja evropska vrsta teži svega oko 3,5 grama i tokom noći može pojesti do 3000 komaraca“, navodi on.
Dodaje da njihova uloga ne završava na kontroli komaraca, već obuhvata i poljoprivredu, šumarstvo i širenje biljnih vrsta.
„Bez šišmiša ne bi bilo ni tekile. Određene vrste oprašuju agavu, a bez njih ne bi bilo ni mnogih vrsta voća poput smokava“, pojašnjava naš sagovornik.
Nauka koja mijenja ranija shvatanja
Istraživanja posljednjih godina mijenjaju ranije uvriježene stavove o šišmišima, posebno kada je riječ o njihovom životnom vijeku i migracijama.
„Nekada se smatralo da su kratkovječni, ali sada znamo da mnoge vrste žive znatno duže nego što se mislilo. Problem je što ih predatori često uklone prije nego što dostignu prirodni životni vijek“, kaže Milanović.
Savremena tehnologija, poput GPS praćenja, pokazala je i njihovu izuzetnu mobilnost.
„Neke vrste mogu preletjeti ogromne udaljenosti, čak od Rusije do Španije. Ustanovljeno je da mogu preći cijelu Sloveniju za manje od sat vremena.“
Istraživanja u BiH i novi nalazi
U Bosni i Hercegovini, istraživanja su pokazala i neočekivane rezultate, posebno kada je riječ o vrstama vezanim za vodena staništa.
„Močvarni šišmiš se ranije smatrao vrstom vezanom isključivo za velika vodena tijela, ali smo ga pronašli i na izvoru Bosne i u Bijambarama. To dovodi u pitanje ranije pretpostavke o njegovom staništu“, navodi Milanović.
Šišmiši kao bioindikatori zagađenja
Poseban dio njegovog istraživačkog rada odnosi se na uticaj zagađenja na šišmiše i mogućnost da se koriste kao prirodni pokazatelji stanja okoliša.
„Danas se bavim uticajem teških metala na šišmiše i mogućnošću da se njihov izmet koristi za monitoring polutanata“, objašnjava on.
Rezultati, kako kaže, već pokazuju jasne obrasce:
„Na područjima intenzivne poljoprivrede bilježimo povišene koncentracije cinka, dok smo u industrijskim zonama uočili citotoksične promjene na ćelijama.“
Od slučajnog susreta do naučne karijere
Njegov put u istraživanje šišmiša počeo je, kako kaže, sasvim slučajno.
„Nisam znao da ljudi uopšte rade sa šišmišima. Prvi susret imao sam kada sam jednog pronašao u haustoru i spasio ga. Kasnije sam kroz naučne kampove otkrio da se time može ozbiljno baviti“, prisjeća se Milanović.
Naš sagovorni je rekao da je potpuna mit da se šišmiši zapetljaju u kosu. I sam je na sebi nekoliko pita taj mit razbio.
Danas, nakon godina terenskog i laboratorijskog rada, šišmiši su postali njegov glavni naučni fokus koji, kako ističe, i dalje skriva mnoge nepoznanice.
Sedmicu nauke na Uni organizovala je međunarodna organizacija Riverwatch u okviru kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u saradnji sa lokalnim partnerima Centar za životnu sredinu i Act – Fondacija Atelje za društvene