Svake godine 28. maja obilježava se Svjetski dan ženskih akcija za reproduktivna prava, odnosno Međunarodni dan akcije za zdravlje žena. Ovaj datum ustanovljen je 1987. godine na međunarodnom sastanku ženskih organizacija u Kostariki, s ciljem da se ukaže na važnost dostupnog, sigurnog i dostojanstvenog zdravstvenog sistema za sve žene.
Ovaj dan nije samo simboličan podsjetnik na pravo žena na zdravstvenu zaštitu, već i poziv državama i društvu da osiguraju dostupnost reproduktivnog zdravlja, edukacije, kontracepcije, sigurnog materinstva i zaštite od nasilja i diskriminacije. Reproduktivna prava podrazumijevaju pravo svake žene da samostalno i slobodno odlučuje o svom tijelu, zdravlju i planiranju porodice.
U savremenom društvu žene se i dalje suočavaju sa brojnim preprekama kada je riječ o ostvarivanju ovih prava. U mnogim zemljama pristup zdravstvenim uslugama zavisi od ekonomskog statusa, mjesta stanovanja ili društvenih normi. Posebno su ugrožene žene iz ruralnih sredina, mlade djevojke, žene sa invaliditetom i žrtve nasilja.
Stvarnost pokazuje brojne probleme
Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, pitanje reproduktivnih prava i zdravlja žena i dalje je nedovoljno zastupljeno u javnom prostoru. Iako formalno postoje zakonska prava na zdravstvenu zaštitu, stvarnost pokazuje brojne probleme: neujednačen pristup ginekološkim pregledima, nedovoljna seksualna edukacija u školama, visoke cijene pojedinih pregleda i kontracepcije, kao i stigmatizacija žena koje otvoreno govore o reproduktivnom zdravlju.
Dodatni problem predstavlja činjenica da žene u manjim sredinama često nemaju adekvatan pristup specijalističkim pregledima i savjetovalištima. Mnoge organizacije civilnog društva i feminističke inicijative u Bosni i Hercegovini godinama upozoravaju da reproduktivna prava nisu privilegija nego osnovno ljudsko pravo. Takođe, pitanje nasilja nad ženama direktno je povezano sa pravom na zdravlje i sigurnost, jer bez zaštite od nasilja nema ni pune slobode odlučivanja o vlastitom životu.
Obilježavanje 28. maja zato ima poseban značaj i u Bosni i Hercegovini. To je prilika da se govori o važnosti preventivnih pregleda, edukacije mladih, mentalnog zdravlja žena, dostupnosti zdravstvenih usluga i borbe protiv svih oblika diskriminacije. Društvo koje poštuje reproduktivna prava žena gradi temelje jednakosti, zdravlja i dostojanstva za sve građane.
Pitanje abortusa u BiH
U kontekstu Svjetskog dana ženskih akcija za reproduktivna prava, pitanje abortusa u Bosni i Hercegovini ostaje jedno od najosjetljivijih i najvažnijih tema unutar šire borbe za reproduktivna prava. Iako je abortus u BiH zakonski dozvoljen, pristup ovoj zdravstvenoj usluzi u praksi je neujednačen, često otežan i duboko obilježen društvenom stigmatizacijom.
U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstven zakon o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, već je ova oblast fragmentirana između entiteta, kantona i Brčko distrikta. Abortus na zahtjev je u pravilu dozvoljen do desete sedmice trudnoće, dok su kasnije intervencije moguće samo uz medicinske indikacije ili odluku komisije. Iako pravni okvir formalno omogućava izbor, realnost pokazuje da dostupnost zavisi od mjesta stanovanja, kapaciteta zdravstvenih ustanova i stavova medicinskog osoblja.
Poseban problem predstavlja činjenica da se u nekim dijelovima zemlje abortus ne izvodi uopće u javnim ustanovama, ili je ograničen samo na medicinski indicirane slučajeve. To znači da žene često moraju putovati u druge gradove, snositi dodatne troškove i suočavati se s logističkim i emocionalnim preprekama u ionako teškoj situaciji. Uz to, usluga abortusa na zahtjev se u velikom broju slučajeva plaća iz vlastitog džepa, što dodatno produbljuje nejednakost u pristupu.
Kada se govori o abortusu, ne može se zanemariti ni društvena dimenzija. Stigma i moralna osuda i dalje snažno oblikuju javni diskurs, što dovodi do toga da se mnoge žene ne osjećaju sigurno da traže informacije ili zdravstvenu pomoć. U nekim slučajevima, zabilježeni su i stavovi medicinskih radnika koji odbijaju pružiti uslugu pozivajući se na lična uvjerenja, što dodatno komplikuje dostupnost i kontinuitet zdravstvene zaštite.
Abortus u Bosni i Hercegovini tako nije samo medicinsko ili pravno pitanje, već i pitanje socijalne pravde, jednakosti i autonomije nad vlastitim tijelom. Upravo zato reproduktivna prava uključuju mnogo širi okvir od samog prava na prekid trudnoće – ona obuhvataju pristup kontracepciji, seksualno obrazovanje, podršku mentalnom zdravlju i zaštitu od nasilja i diskriminacije.
Aleksandra Petrić iz Fondacije Udružene žene rekla je ranije za BUKU da svaka žena starija od šesnaest godina ima pravo da prema vlastitom izboru i na vlastiti zahtjev odlučuje o prekidu trudnoće do desete gestacijske nedelje trudnoće, u skladu sa Zakonom o uslovima i procedurama prekida trudnoće Republike Srpske, kao i Zakonom o uvjetima i postupku za prekid trudnoće Federacije BiH, koji je preuzet iz perioda SFRJ.
“Zdravstvene ustanove će izvršiti zahvat pod uslovom da se njime neće neposredno ugroziti život ili zdravlje žene. Zdravstvene ustanove koje provode zahvat su dužne pružiti objektivne informacije o prekidu trudnoće i obezbijediti savjetovanje ženi i muškarcu prije i poslije zahvata, čime se ne sugeriše niti reguliše obavezan pristanak partnera žene na izvršenje prekida trudnoće. Ovakva zakonska regulativa je u u skladu sa međunarodnim standardima koji ženi osiguravaju pravo da donosi odluku o svome životu i seksualnom i reproduktivnom zdravlju”, rekla je za BUKU Aleksandra.
Ona kaže da žene imaju pravo da slobodno od bilo čije volje odlučuju o rađanju djece i prekidu trudnoće, da imaju kontrolu nad vlastitim životom i tijelom. Ovo pravo joj ne mogu ograničavati muškarci jer se time žene svode na reproduktivni objekat koji nema vlastitu volju i kontrolu nad sobom.
Aleksandra kaže da je potrebno zakonski regulisati slučajeve u kojima je prigovor savjesti ljekara opravdan, te da se njime ne smiju ugrožavati niti dovoditi u pitanje osnovna ljudska prava žena da koriste zakonom i obavezujućim međunarodnim standardima garantovana prava.
“Postoje situacije koje se ne vezuju isključivo za prekid trudnoće u kojima ne bi trebalo biti pozivanja na savjest u pružanju medicinske i zdravstvene pomoći i podrške. Kao društvo se suočavamo sa veoma rasprostranjenim nasiljem prema ženama i djeci unutar porodice i van nje. Česte su situacije u kojima medicinski radnici i radnice ne prijavljuju sumnju na nasilje i pored vidljivih fizičkih povreda i direktnog svjedočenja od strane žrtava, iako su svjesni da bi time mogli da spriječe njegovo ponavljanje, eskalaciju nasilja, koje se može završiti i smrtnim ishodom”, kaže naša sagovornica.
Borba za reproduktivna prava nije završena
U tom kontekstu, borba za reproduktivna prava žena u BiH ostaje kontinuiran proces. Ona uključuje napore organizacija civilnog društva, zdravstvenih radnika i aktivistkinja koje ukazuju na potrebu da se abortus posmatra kao dio osnovne zdravstvene zaštite, a ne kao moralno ili političko pitanje.
Obilježavanje 28. maja zato ima posebnu težinu: ono podsjeća da reproduktivna prava nisu apstraktna ideja, već konkretna svakodnevna stvarnost žena. U Bosni i Hercegovini, ta stvarnost i dalje zahtijeva unapređenje dostupnosti, smanjenje nejednakosti i društvo koje će žene tretirati s poštovanjem, a njihove odluke s dostojanstvom.
Borba za reproduktivna prava nije završena. Ona podrazumijeva kontinuirano zalaganje za ravnopravnost, dostupno zdravstvo i pravo žene da bez straha i pritiska donosi odluke o svom tijelu i budućnosti.