Sigurno smo svi primijetili da su sjedišta u kinima uglavnom crvene boje, baš kao i zastori koji se nalaze na pozornicama teatra. Taj fenomen nema estetsku primjenu već je tehničke prirode.
Crvena je prva boja koja se gubi prilikom nedostatka svjetla, time je crvena boja prva koju izgubimo kada postaje mrak; time će prva nestati iz našeg vidokruga omogućujući publici da se koncentriše na film ili nastup.
Crvena ne apsorbira svjetlost toliko kao druge boje, poput plave ili zelene. Kada u kinu ima malo svjetla, plava boja će izgledati svetlije od crvene, a kada ima više svjetla, onda je suprotna situacija.
Ako produkcijski tim želi baciti svjetla reflektora na pozornicu, crvena pozadina pomoći će da se istakne.
Upravo zbog toga su stolice i zastori u kinima crveni: da bismo mogli ostati fokusirani i uživati u filmu.
Ovaj fenomen se naziva Purkinjeov efekat (efekat dobio je ime po češkom anatomu Janu Evangelisti Purkinje): ono što je Purkinje zabilježio je rezultat promjene u percepciji sjaja svjetlosnih zraka različitih talasnih dužina, izazvane prelaskom sa fotopičnog na skotopični vid.
Engleski dramatičar John Heywood je u jednom spisu napisao: “Kada se svjetla ugase, sve mačke su sive.”