U Zanatskom centru u Brčkom danas su položeni cvijeće i vijenci, uz ponovljen zahtjev da se na mjestu gdje su tokom rata 1992. godine ubijeni civili bošnjačke nacionalnosti konačno postavi spomen-ploča.
Predstavnici Centra za nenasilnu akciju i Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), zajedno s aktivistima i članovima porodica žrtava, okupili su se na lokaciji koja se u dokumentima o ratnim zločinima dovodi u vezu s ubistvima Hajrudina Muzurovića i Huseina Krše, civila ubijenih 1992. godine.Iako su ovi događaji odavno dio sudski utvrđene i istraživački dokumentovane ratne h
istorije, prostor na kojem su se desili i dalje nema nikakvo zvanično obilježje.
“Već četvrtu godinu upućujemo apel lokalnim vlastima da obilježe ovo mjesto sjećanja u Zanatskom centru. Nisu samo Muzurović i Kršo ubijeni na tom lokalitetu. Ali, njihovo ubistvo je zabilježeno fotoaparatima. To ukazuje na dodatnu monstruoznost ovog zločina. Brčanske bi vlasti trebale znati da ignoriranjem ove inicijative učestvuju u selektivnom sjećanju i dodatno produbljuju bol porodica ubijenih, naglasio je za BUKU koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić.
Predstavnici UDIK-a upozorili su da se time već tri decenije izostavlja minimum javnog priznanja stradanja civila, uprkos postojanju fotografskih i sudskih dokaza. Za organizacije koje godinama dokumentuju ratne zločine, spomen-ploča u Zanatskom centru nije simboličan čin zatvaranja priče, već osnovni oblik javnog priznanja činjenica. Bez nje, kako ističu, prostor ostaje bez institucionalnog konteksta, a događaji iz 1992. godine bez vidljivog mjesta u javnom pamćenju grada.
” Za nas je veoma bitno, zanatski centar je mjesto okupljanja mladih, mjesto okupljanja ljudi, živi dio grada i mislim da svi trebaju da znaju šta se dogodilo na tom mjestu. Mi znamo da su 7. maja ubijene četiri osobe na ovome mjestu, to su Hajrudin Kumuzurović, Husin Kršo, Ahmed Hadžić i Suad Hadžić. Ono što je zanimljivo jeste da mi od 2023. godine podnosimo inicijativu institucijama Brčko distrikta, uključujući Skupštinu Brčko distrikta, gradonačelnika Brčkog i mi do danas nemamo nijednog odgovora od tih institucija. Ako se ovo bude gledalo sa jedne ljudske strane, a ne bude se stavljao prefiks bošnjačke žrtve, nego da se gleda sa ljudske strane ,da su ljudi ubijeni ovdje na ovom mjestu, onda, ja mislim da nijedan narod ne bi trebao imati ništa protiv takve jedne inicijative”. kaže Čudić.
Poruka današnjeg okupljanja bila je jednostavna, ali ponavljana godinama bez rezultata: da se prostor u centru grada zvanično označi kao mjesto stradanja civila. Bez tog obilježja, kako su poručili učesnici, Zanatski centar ostaje “nevidljivo mjesto zločina u vidljivom dijelu grada”.
Mjesto u centru grada koje nosi teret 1992. godine
Na prvi pogled, Zanatski centar u Brčkom danas ne odudara od ostalih dijelova gradske zone. Radnje, radionice i prolaznici čine svakodnevni ritam prostora u kojem se malo šta na prvi pogled izdvaja.Ipak, podsjetimo, upravo tu, u proljeće 1992. godine, odvijali su se događaji koji će kasnije biti dokumentovani u istraživačkim izvještajima i sudskim spisima kao ubistva civila.
Prema dostupnim svjedočenjima i dokumentaciji koja je korištena i pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, na tom mjestu su ubijeni civili bošnjačke nacionalnosti, među njima Hajrudin Muzurović i Husein Kršo.
Ubistva su se dogodila u trenutku kada je Brčko već bilo pod kontrolom srpskih vojnih i policijskih struktura, u periodu kada je uspostavljen sistem pritvaranja, ispitivanja i likvidacija nesrpskog stanovništva.Zanatski centar nije bio formalno definisan kao logor, ali je, prema svjedočenjima i kasnijim analizama, korišten kao mjesto egzekucija u samom urbanom jezgru grada, pred očima okoline koja nije imala mogućnost da reaguje.
Posebnu težinu događajima iz Brčkog daje činjenica da su pojedini trenuci ubistava zabilježeni fotografijama. Jedna od njih, nastala u maju 1992. godine, prikazuje egzekuciju civila u urbanom prostoru.
Fotografija je kasnije korištena kao dokazni materijal u postupcima pred Haškim tribunalom. Takvi vizuelni tragovi danas su među rijetkim direktnim dokumentima koji povezuju arhivsku građu sa stvarnim mjestom događaja.
Goran Jelisić i presuda Haškog tribunala
Sedmog maja 1992. godine otvoren je logor Luka u kojem su sistematski vršena zatvaranja i ratni zločini nad nesrpskim stanovništvom sa područja Brčkog, za šta su osuđeni Goran Jelisić i Ranko Češić. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju osudio je 1999. godine Gorana Jelisića na 40 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. U presudi je utvrđeno da je učestvovao u ubistvima nesrpskih civila na više lokacija u Brčkom tokom 1992. godine. Češić je osuđen na osamnaest godina zatvora.Iako Zanatski centar nije jedina lokacija navedena u postupcima, istraživački rad i svjedočenja ga povezuju s nizom pojedinačnih egzekucija u urbanom dijelu grada.
Uprkos sudskim presudama i višegodišnjim istraživanjima, Zanatski centar i dalje nema nikakvo zvanično obilježje.Ne postoji spomen-ploča, ni informativna oznaka koja bi ukazala da je na tom mjestu tokom rata počinjen zločin nad civilima.
To je upravo razlog zbog kojeg se godinama insistira na inicijativi za postavljanje obilježja.
Do danas, međutim, odluka o tome nije donesena.