Na današnji dan 2016. godine, zauvijek smo se oprostili od bh. pjevačice i najbolje kantautorice Jadranke Stojaković.
Rođena je 24. juna 1950. godine u Sarajevu, gdje je i počela svoju muzičku karijeru krajem šezdesetih u grupi „Kombo 6“, a prvi solistički nastup imala je 1968. godine na festivalu “Mladi pjevaju proljeću”.
Od 1988. do 2011. godine Jadranka je živjela i stvarala u Japanu, gdje se, 2009. godine, teško povrijedila tokom nastupa u centru Tojote. Naime, publika ju je pozvala na bis, a ona se saplela o kablove i pala. Nakon toga se mogla kretati samo uz pomoć kolica ili hodalice. Kada je preživjela razorni zemljotres koji je pogodio Tokio u martu 2011., odlučila je da se vrati u BiH.
Od 2012. godine radila je kao urednica u muzičkoj produkciji RTRS i svojim je velikim iskustvom pomagala talentovanim mladim ljudima. U saradnji s prijateljicom Milkom Čeremidžić napisala je knjigu o svom životnom i stvaralačkom putu naslova “Boje zvuka”.
Ali, kako je bolovala od multiple skleroze, 2014. godine smještena je u dom za starije osobe “Ivan Pavao Drugi” u Banjoj Luci, gdje je provela posljednje dvije godine života.
Jadranke se sjećamo po predivnim šansonama: “Sve smo mogli mi”, “Čarobnjaci”, “Nedovršeni valceri”, “Muzika je svirala”, “Ima neka tajna veza”, “Na drumovima Srema”, “Tijesno doba” i “Vjerujem”, a njena izvedba pjesme “Što te nema” uvrštena je među deset najboljih evropskih etnopjesama svih vremena.